Page 5 - Žarko Čović

Odbljesci Juga

Nije baš uputno raspravljati s toliko ljudi na isto- onoga angažiranoga i poruka. Ili, ne daj Bože, pod
me mjestu, odjednom. Štoviše, o zadatku popovati terorom novih medija ostati slijepo vjeran salonskoj
i ulaziti u vrednovanja na osnovi tek jedne izjave ili ulaštenosti, ugodi te se posesivno i emotivno okre-
ekspresnih dojmova pokupljenih s ulice ili interne- nuti klasičnoj slici, optimistički najavljivati reakciju
ta... Najposlije, postaviti se ispred svih i davati sebi i povratak staromu u novonastalim okolnostima.
značenje i važnost merituma. Primjenjivo na slike i Možda sam suviše taktičan, pa u svemu pokuša-
slikare, ta oni samo traže prijatelja, razumijevanje i vam uspostaviti fini dijalog sa slikarom i eventual-
sofisticirani dijalog, srodnu dušu kojoj će se otvoriti no ga pretočiti u dobrodošlu provokaciju. U suvisle
i povjeriti, svojevrsnoga suautora koji će se pričom „prepirke“. A sve zbog uvažavanja društva koje mi
nasloniti ondje gdje je autor stao, zapeo ili uzletio. se oduvijek obraćalo s povjerenjem i blagonaklono.
Zato ne budite oholi ili posesivni, tu ste zbog dijalo- Moguće i zbog samoće koju je mahom „trpio“ jer
ga, pretakanja misli i „analiza“ na koje je spreman umjetniku je najjednostavnije uspostaviti dijalog sa
svaki umjetnik priželjkujući dobronamjernika koji samim sobom, ispovjediti se zbog pohlepe oko po-
će mu se obratiti prizorom zatečen, dati mu na važ- stavljenih kreativnih razina, nastojanja i ciljeva do
nosti, ali i izazvati i redefinirati njegove dileme. No kojih se tek ustrajnošću stiže. A i dogodi li se sve
ovakav način promišljanja krije određene zamke, ro- to, nove će pragove već lako odmjeriti i postaviti
buje hendikepu... Ondje, gdje su stvari jasne, božan- baš zato da ih u budućim izazovima preskoči. Oči-
ski lijepe, dijaloga gotovo da i nema, dokumentu ste to nikada kraja barem dok nastoje živjeti umjetnost
se spremni pokloniti, udiviti, no cijela priča ostaje i biti umjetnikom. „Što sam više sam, to sam više
prizemljena, zatočena fotografskim preslikavanjem svoj“, ostavio je poruku veliki Da Vinci. Osamljenost
iz prirode. I što tu više ili manje reći? Nisam dakako umjetnika nužnost je da bi spoznao sebe! Tipični
ni zagovornik suviše radikalnih nastojanja u likov- Žarko Čović, kroničar Juga.
nosti, još manje spreman staviti se u službu raza- Upravo takvim činilo mi se Čovićevo slikarstvo dok
ranja i obezvrjeđivanja klasike, odnosno lamentirati mu i nisam pridavao toliku važnost, svakako na-
patetično o bespotrebnosti slikarstva, ugode spram dasve sugestivno i logično, s komplementarnim

5