Page 7 - Žarko Čović

nika Dalmacije u pitanju, logičnija bi mi se činila prizora i prolaznosti situacije baš kao da se radi o
dominacija čempresa kao privilegiranoga i zašti- nestvarnoj ljepoti žene, nagosti koja se ne da opi-
ćenoga simbola Mediterana, duhovnosti, prostora i sati, strasti koja se treba doživjeti. I sveto se stablo
vremena, vjere… Eh, tu bi konkurencija bila jača, a izvija poput plesačice, sa štafelaja zavodljivo otkriva
za primat borili bi se mnogi. Pretpostavka zašto su i skriva obline, kovitla krošnjom poput vlasi, sigur-
stvari takvima kakve jesu vjerojatno leži u amater- no u vlastitu senzualnost. Začudna je to koreogra-
skome nastojanju da se priroda što vjernije notira, fija koju tek priroda može izrežirati, a postajemo je
ovjekovječi, pa otuda fascinacija detaljiziranjima i svjesni tek uprizorenjem i kreativnim iščitavanjem.
nepredvidivostima izdanaka koji traže i dobru ruku
Ali bombardirani ste svime i svačime... Uglavnom
i dobro oko, vještinu zapažanja i moć preslikavanja.
crnilom i lošim vijestima. Ni žutilo iz dokolice ne
Olivi protuslovi čempres, uvijek postojan, vitak i
mami vas više, glamur još manje, štoviše čini vas
gizdav, gotovo bez iznenađenja, monokrom i lišen
razdražljivima. Je li to život koji ste priželjkivali?
kolorističkih nijansa; kroz njega ne prolazi svijetlo i
Razočarani ste egzistencijalnim minimumom, ali
ne izbija lazurnost neba; njegov šarm fascinira mo-
i nadama u boljitak. Kao da su privilegija drugih?
nolitnom i jednostavnom formom.
Ustrašeni ste za bližnje više nego za sebe. Tješite se,
Maslina pak traži više napora što se tiče karakte- no ostaje srećom štafelaj i boje koje su godinama
rizacije i tretiranja svjetla te postavlja delikatnije istiskivale obveze prema matičnoj kući i poslu gra-
upite kada je suvremenija likovna praksa u pita- fičkoga urednika. Ono malo, a zapravo puno, ono
nju, napose apstrakcija, za razliku od čempresa koji što većina nema i ne razumije... Osame i vlastita in-
priziva tek sažimanja i poigravanje formom. Zato tima, promišljanja koja treba pretočiti u sliku. Sli-
ovdje jesu pozvaniji slikari uglavnom tradiciji okre- karstvo je do jučer bilo uglavnom vrijedno kuriozi-
nuti, privrženi klasičnoj slici, štafelajnom slikar- teta, živjelo je nenametljivo tihim životom, zapravo
stvu, figuraciji koju tek s vremena na vrijeme polju- postrance. Ono što je izlazilo iz ateljea zadovoljava-
lja koji nadrealni prizor ili geometrijska derivacija lo je potrebe bližnjih. Bile su to uglavnom slike na-
okružja. Naposljetku, logično, s obzirom na regiju mjenski motivirane, uspomenske, nadasve čitljive
iz koje uglavnom dolaze, najčešće su u pitanju fo- i razgovijetne, šarmantno narativne, gotovo doku-
visti poput Čovića strastveno okrenuti boji pa bila mentarističke. U zadnji tren shvaćate kako još uvi-
ona makar masno kobaltno modra ili maslinasto jek imate dragocjenu rundu životnosti, pa i u trećoj
siva, izblijedjela zbog izlaganja svijetlu. Traže, kao životnoj dobi. Hrabrite sebe kako je velika sreća već
i moja malenkost, u svakome deblu masline ženu, priskrbiti šansu za popravni ispit. Ali, avaj... Napo-
bore i iskustvo ili pak kočopernu mladost punu pr- kon slobodni, a opet puni obveza, onih kućnih, obič-
kosa. Očaran modelom i slikaru su „vezane ruke“, nih što se monotono gomilaju iz dana u dan. Go-
pa mu se tek otme uzdah udivljenja jedinstvenosti dinama ste osjećali potrebu i nužnost zaokreta, no

7