Page 10 - Žarko Čović

došli do pojmovne suštine ne hajeći toliko za formu tno i vjerodostojno tretirati. Čime me to Žarko opet
jer ako već čula deformiraju, samo duh vas formira! osvojio? Novom motivikom, raskalašenim kolorom?
Savršeno shvaćene Picassove riječi: „Slikam pred- Što je uopće tu novoga u likovnome „procedeu“?
mete kako ih zamišljam, a ne kako ih vidim.“ Zapravo ništa i puno toga? Slikar je ostao svoj, do-
sljedno okrenut morskim temama, nadalje odan
figuraciji, ali i pollockovskim doradama koje stvari
Upoznajte Macchiaiole nastoje učiniti poetičnijima, spontanijima. Takva ga

Rekosmo već da život ne mazi, no samo katarze i poznam, no ovdje je, čini se, forma izbila u prvi
mogu tako moćno razapeti jedra. Istina, ostaju oži- plan. Istina, još uvijek je sukladno odabranoj temi
ljci i traume, to prokletstvo prisjećanja na tamne u funkciji naracije, no slikar se ne kotvi kao obič-
strane života koje bi bilo najbolje preskočiti, izbri- no za viđeno i pohranjeno koliko slobodno preslaže
sati, zaboraviti... Srećom ploviti se mora, bez obzira do mile volje svoja jedrilja u mandraču. Rani Vido-
na istinu i sudbinu, na posrtanja s kojima je ponekad vić, promislio sam, onaj jedinstveni s naukovanja iz
gotovo nemoguće ponovo uzletjeti. Vidjevši uzorke, Chioggie. „Tu smo“, šapće mi na uho veliki splitski
poslije će se uspostaviti markantna ciklusa Jedra, slikar, tragičar Mate Meneghello Rodić podastiru-
napisao sam u poruci slikaru da se upravo na toj či- ći dokaze koji idu u prilog slavljenju ideje što su je
njenici pokazao i velikim čovjekom i umjetnikom. instalirali Macchiaioli, bolje je reći barbizonska sli-
Umjetnost ima terapeutska svojstva i moći? Ona jest karska škola. Što su to htjeli talijanski i francuski
utjeha i nada, nesigurni korak učinjen u nepoznato, slikari sredine 19. stoljeća, latentni tašisti, poslije će
ali baš ta delikatnost otkrivanja do jučer nezami- se uspostaviti? Inzistirajući na dojmu, ako ne drugo,
sliva rađanja djela s kojima smo u stanju iznenadi- otvorili su širom vrata impresionistima distancira-
ti čak i sebe same. Pobjede su to na koje moguće i jući se od utabanoga neoklasicističkog pristupa.
nismo toliko ponosni koliko nam trebaju da ponovo
Koristi li se ponuđenim okvirom Čović za (n)ovu
iznađemo sigurnost i kreposne staze oporavka, osi-
seriju slika? Nije li se i on načas odrekao deskripci-
guramo koliko-toliko normalan povratak u život u
je i realizma, fotografskih podsjetnika nastojeći se
okolnostima kada se sve čini izgubljenim i besmi-
teleportirati u prirodu i vrijeme odrastanja? Zagu-
slenim.
bljeno savršenstvo opisnosti dokaz je simuliranja
Ne podilazim baš uvijek i svagda, ponajmanje sli- rada na otvorenome. Ne čini li vam se? Intimni pej-
karima svjestan tek toliko da afirmativna riječ ne zaž patentirali su upravo barbizonski umjetnici. A
mora nužno biti i konstruktivna jer uljudbeni pam- sve nastojanjem da se vrate jednostavnijemu obliku
fleti prezentera znaju zavarati, napose povjeruje li krajobraza prenesenih s crteža i studija napravlje-
im se prigodničarski. No lijepe su riječi sada i ovdje nih izravno u prirodi, a koje bi potom finiširali u
posljedica čina, a ne povod i stoga ih treba referen- ateljeima. I još nešto, Čovića zanimaju mijene iz

10