Page 8 - Žarko Čović

monotonija posla, kuća i stres velegrada s ponekim od „jučer“ ne poznaju mjeru i red, hrabro prkose
obrokom onako s nogu i veselja u obiteljskom krugu dramatikom. Godinama su me opsjedala i golicala
nisu vam dali da provedete zamisli u djelo, da spre- razmišljanja o temi kako to mojim likovnim prija-
mno dočekate promjene o kojima ste godinama sa- teljima polazi za rukom savršenstvo prirode utrpati
njali. Sad već sigurni u sebe, jer se izgubiti naprosto u oramljenu plošnost i dočarati ga simbolikom, ge-
ne može, uviđate kako je došlo vrijeme napraviti fa- stom i govorom koji ne priznaje esperanto, a ipak
mozni zaokret i početi živjeti nesputano, slobodnije, je svima razumljiv. Kako uspijevaju tu čarobnost
zdravije, što je najvažnije. Mentalno čišće. Posljedi- kolorističkoga sraza i nomenklaturu otkačenih for-
ca je svega da se kao umjetnik više ne zadovoljavate ma, geometriji naprosto nepoznatih, pantografski i
lijepim prizorima ribarenja, maslinama, idiličnim psihološki preslikati, dograditi, usitniti ne oduzima-
poljima lavande, borovima, marinama i turističkim jući im pritom ljepotu, raskoš i nepredvidivost igre,
viđenjem Dalmacije. jednostavno rečeno, vjerodostojnost. Divio sam se,
makar opterećen odmjerenošću i umjerenošću kao
recidivom tehničkih spoznaja, projekcijama i pri-
Implozija umjesto eksplozije kratama, odnosno proplancima i vidikovcima na

Istina, ne odričete se manirizma koje je znalo oča- kojima su notari relativne istine pronalazili svoja
rati na prvi pogled. Ipak, istražujete radije na za- motrišta, a pritom me uvijek fascinirala ta “poseb-
sadama akcijskoga slikarstva idolizirajući Murti- na” skrb o geodetskoj točnosti i dosljednosti neo-
ća. Zašto skrivati, napose veličine koje vas snaže visno o upregnutoj i raspoloživoj fantaziji. Vezano
i krijepe, lučonoše? I opet je tu Biokovo sa svim za Čovićev odbljesak krajobraza provociralo me ne
svojim ljepotama, bogato, a škrto. Podstup, mje- jednom kako estetičari takvih kalibara uspijevaju
sto odrastanja čini se rezervatom svih čuda i čula, nevjerojatan konglomerat kiča i šarolikost okružja
svesti na razumnu prihvatljivost. Štoviše tipujući
povodom svih divljenja. Sve je ostalo gotovo isto u
na privlačnost, a osiguravajući pritom replici mar-
centru likovne pozornosti, ali drukčije doneseno,
kantnost i ekstrakt uvjerljivosti u svoj šarmantno-
manje eksplicitno, s implozijom, praskom iznu-
sti poteza, sračunatoj zaboravljivosti ili spekulaciji
tra. Rasprskana umjetnost, gotovo nadrealna, trag
s manje vrijednim detaljima. Sitnicama oku obična
postaje smisao, dramatični se osjećaji nižu kroz
smrtnika bitnim, a od slikareva osuđenih na nipodi-
izobličeno i deformirano, kroz gomilanja i kovitla-
štavanje i zaborav. Logici koju ne mogu sputati niti
ce, no nadasve spontano. Umjetnikov naboj istin-
pokolebati u naumu i umjetničkome činu čak ni de-
ski je sadržaj, lakmus na kojemu se iščitava nerv,
likatnost faktografskih diktata.
duša. Nema više panike ni straha, crno iz podloge
tek je signal prošlosti i prijeđena etapa, stavljeno u Iz slikareve manufakture svakodnevno se smjenjuju
funkciju isticanja dopadljiva kolorita. Boje i prasak pred namjernikovim očima znana ili manje pozna-

8