Page 30 - Zlatnim vezom glagoljanje
P. 30

Mašta  i  snovi  predstavljaju  pokretačku  silu  i  neprocjenjivo  vrijedan  alat  u  životu  i  djece  i

               odraslih.  Nikada  ne  smijemo  dozvoliti  sebi  da  zanemarimo  čaroliju  koja  uvijek  u  nama  gori
               svojim vječnim plamenom. Snovi su način na koji nam svemir poklanja uvjerenje da ništa nije

               nemoguće. Ponekad je dobro prepustiti se njihovoj snazi.

                                                                                                                   Monja Ražnatović,


                                                                        Odsjek za predškolski odgoj, II godina




                                     Duga plovidba pod zvjezdanim očima


               Mjesečina.  Zvijezde  koje  se  preslikavaju  u  bistroj  rijeci  daju  nam  mir,  spokoj,  razlog  da

               slušanjem sova zahvalimo na takvoj noći. Drveni čamac posut bijelom bojom, jakog mirisa, kao
               da moli da tu noć provede u vodi. Želja mu se ostvaruje. Krećemo na dugu plovidbu, okolno

               drveće ljutito zviždi, kao da je ljubomorno što ostaje.


               Veslo, smeđe boje, natopljeno u hladnu vodu odiše srećom. I ono je sretno. Rijeka koja priča
               svoju novu priču svaki  naredni put kada veslo  dotakne rubove bistre, plave boje, a u jednom

               trenutku tišina. Mir. Pokoji šum iz velike guste šume. Ako se zagledaš, obuzme te strah, tamna
               zelena šuma kojoj ni vedro nebo, ni zvijezde ne pomažu da bude svijetla. Nadomak izvora vrba

               spava, činilo se kao da je usamljena, ali nije, nije moguće u takvoj okolini, u takvoj panorami.

               Samo onaj koji ne zna kako sreću čine male stvari može biti nesretan. Vedro nebo se podvilo na
               obližnja brda, ukrašavaju ga zvijede. Čini mi se da zvijezde nikad sjajnije nisu bile. Kao da je

               dan, mjesečina i zvijezde otvaraju nam put za potragu. Pored izvora stara planinska kuća, čini mi
               se, puna uspomena. Dva prozora, u sredini drvena vrata koja kao da čekaju svog gosta. Ruže,

               prelijepih proljetnih boja koje ostavljaju bez teksta krase klupu ispod lipe. Katkad oči pobjegnu
               na lijevu stranu obale, ali je tmurno, kao da svako drvo koje ukrašava šumu više nije u životu.

               Nastavljamo dalje u proljetnu noć, počašćeni takvim prizorima, u očima odsjaj mirne rijeke koja

               kao da je dio nas, vjerujemo joj. Vjetar nas vodi dalje, govori da svakim novim zamahom vesla
               otkrivamo novu panoramu.
   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35