Page 32 - Zlatnim vezom glagoljanje

se da će se moći napojiti njihovom hranom. Kada ugleda da su svi sretni i složni, naljuti se i
odluči da će ih razdvojiti i vladati ostrvom. Jastreb ipak nije bio toliko zloban i ljut zbog svoje

prirode, već je njega mučilo nešto drugo.
Prijateljstvo. Ljubav. Samoća. To je bila muka

jastrebova. Tako su dani prolazili, a jastreb ih je sve

više i više razdvajao. Odluči jednoga dana mala srna
da upita jastreba zašto to sve radi. Zaputi se prema

njegovom gnijezdu svojim odlučnim malim
koracima. Baš kada je jastreb želio da pođe u

obilazak, ugleda srnu i začudi se. Srna i jastreb
razgovaraše dugo i ona uvidje šta ga zapravo muči.

Obeća mu ona da će porazgovarati s ostalim

životinjama i da će moći i on s njima da se druži. Tako i bi. Životinje su pristale da im se jastreb
pridruži. On se, naravno, izvinio za svoje postupke i obećao da će im donositi ukusno voće sa

drugih ostrva. Od tog dana ostrvo je ponovo odjekivalo smijehom i radošću životinja, a jedinstvo
je opet zavladalo. Pogledah u svoje dječake, kako sam i pretpostavila, oni već bijahu u dubokim

snovima. Vjerovatno su zaspali i odmah na početku priče, ali vrijedilo je pričati im. Njihove

snove usmjeriti ka jednom ostrvu sa životinjama koje se druže i vole, gdje vlada jedinstvo, gdje
je smijeh i radost. Gledati ih kako mirno spavaju, smješkajući se. Sada su oni na svojoj dalekoj

plovidbi i ujutro će se probuditi nasmijani i zatražiti svoj najdraži doručak i nastavak jastrebovog
putovanja.

Sukejna Imamović,

Odsjek za predškolski odgoj, II godina