Page 31 - Zlatnim vezom glagoljanje

U trenutku priroda počinje odisati novom bojom, a čamac ne bi više čisto bijele boje. Sviće dan.
Zvijezde se povlače sa vedrog neba, ne bi više one čarolije. Pogledavši u dno rijeke, vidjesmo

kamenčiće, kao da su sretni što i oni napokon sudjeluju u putovanju. Priroda se budi, cvrkut ptica
uljepšava zvuk hladne rijeke. Jutro tjera noć, sunce mjesec. Pijetao iz obližnje kuće najavljuje

zoru, najavljuje prestanak putovanja, govori nam da se noć upravo završila. Pogledavši u nebo,

koje je krasila pokoja zraka sunca, shvatismo da je noći došao kraj. Hvala rijeci što postoji, hvala
svakom šumu, hvala zvijezdama koje su nam pokazale put, hvala, draga prirodo, što postojiš.

Ako se duboko zagledaš u prirodu, tada možeš sve lakše i bolje razumjeti. Ljepota je u oku
posmatrača.

Dalila Kovač,

Odsjek za predškolski odgoj, II godina

Duga plovidba pod zvjezdanim očima

Laganim koracima ulazim u dječiju sobu da ih ne probudim. Noćno svjetlo lagano treperi i oni su

već sada u dubokom snu. Nema mi ništa draže no gledati ih kako u svojim krevetima dišu

tempom malog laneta i skupljaju oči dok sanjaju, vjerovatno slatkiše. Prilazim polahko Omeru,
najmlađem od četvero djece, ne bih li pomilovala njegovu zlatnu kosicu. Samo što sam dohvatila

jednu loknicu, probudi se. Za njim polahko otvori oči i Emin. Umornim i pospanim glasićima
upitaše me da im ispričam priču. Zamolih ih da nastave spavati, a da ću im priču ispričati sutra.

Koristeći se taktikom suza, a znaju da sam slaba na njih, ipak me nagovoriše da legnem kod njih.
Ne znajući kako i odakle da počnem, prisjetih se priče koju mi je majka pričala kada sam bila

njihovih godina. Rekoh im da zatvore oči i zamisle sebe na jednom dalekom otoku.

Započe naša plovidba. Na otoku su živjele male kornjače i delfini, lavovi i majmuni, također je
tu bilo i malih srna i zebri. Ma čitavo životinjsko carstvo je bilo tu! Svi su živjeli u slozi i

jedinstvu, dok nije došao ljuti jastreb. Jastreb, crn i namrgođen, došao je u posjetu ostrvu i nadao