Page 42 - Skolski casopis - ju os sutjeska

Nauka i matematika - Science and mathematics

Školski naučnoistraživački časopis - School science and reserach journal Broj 1 – Volume 1 jun 2020.

Kada se formira zvijezda, ona se u početku sastoji iz vodonika i helijuma koji se stvaraju u

procesu koji se naziva „Big Bang", proces kojim je stvoren naš kosmos. Vodonikovi izotopi se
sudaraju i spajaju u helijumova jezgra. Kasnije, helijumova jezgra se sudaraju i formiraju teže

elemente. Fuzija je nuklearna reakcija u kojoj se jezgra kombinuju da bi se stvorila teža jezgra,

odnosno jezgra sa većom atomskom masom. To je osnovna reakcija koja pokreće Sunce. Ove reakcije
se odvijaju sve dok se ne stvori željezo, jezgro sa najvećom količinom vezane energije.

Kada jezgro dostigne masu 60, više se ne odvija fuzija na zvijezdi, jer je jezgro energetski

nepovoljno za proizvodnju jezgra veće mase. Onda kada se većina jezgra neke zvijezde pretvori u
željezo, ona se približava kraju svog života. Neke zvijezde se skupljaju sve dok ne postanu žar koji

se hladi sačinjen od željeza. Međutim, ako je zvijezda dovoljno masivna, može da dođe do vrlo jake,
blistave reakcije. Zvijezda će se iznenada raširiti i proizvesti, za veoma kratko vrijeme, više energije

nego što naše Sunce proizvede za vrijeme svog života. Kada se ovo desi, kažemo da je zvijezda
postala supernova. Dok je zvijezda u fazi supernova, dešavaju se mnoge važne rakcije. Jezgra se

ubrzavaju do frekvencija mnogo većih od onih koje se nalaze na zvijezdama u procesu fuzije. Sa

ovom dodatnom energijom, koja nastaje zbog njihove brzine, jezgra se mogu spajati u elemente koji
imaju veću masu od željeza. Ova dodatna energija je potrebna da bi se prešla energetska barijera u

procesu stvaranja atoma većih atomskih masa. Elementi, kao što su zlato, srebro i olovo, pronađeni
na Zemlji su ostaci supernova eksplozije. Izvori željeza, kojeg ima svuda na Zemlji, su nastali

direktno iz reakcije supernova i iz mrtvih zvijezda koje su u prošlosti udarale u Zemlju.
Za nuklearnu fuziju smatra se da je „majka” svih energija jer se njenom upotrebom, teoretski,

može dobiti neograničeno nove energije bez neželjenih efekata. Nema ispuštanja ugljen-dioksida u

atmosferu, kao što je to slučaj kod korišćenja fosilnih goriva, niti stvaranja radioaktivnog otpada u
nuklearnim centralama tokom stvaranja nuklearne fisije. Nuklearnom fisijom cijepa se jezgro atoma

i tako se stvara velika energija, ali nastaje i nuklearni radioaktivni otpad, dok nuklearnom fuzijom

jezgra atoma formiraju novo jezgro čime oslobađaju fuzionu energiju, bez opasnosti od zagađenja
prirode.

Fuzija je suprotnost od fisije, umjesto cijepanja atoma na djelove, ona skuplja atome, kao što
je vodonik i spaja ih, oslobađajući helijum i veliku količinu energije.

Međutim, problem je što stvara i veliku količinu toplote, koja je vrelija od središta Sunca, tako
da sadašnji reaktori iz nuklearnih centrala ne bi mogli da se koriste za stvaranje fuzije jer bi bili

stopljeni od vreline. Naučnici su djelimično uspjeli da riješe taj problem. Moguće rješenje jeste novi

tip superprovodnika koji proizvodi malo ali veoma jako magnetno polje, što će možda biti i ključ za

42