Page 25 - STAV 116 25.05.2017
P. 25

Omarsku. “Odmah sam strpan u Bijelu   pomogne oko smještaja i ostalih potreb-  mi danas pomaže u postizanju mojih ci-
          kuću, najzloglasniji dio logora u kojoj su   nih dokumenata.” Rat je slomio Mirsa-  ljeva. Stalnim podsjećanjem na sve naše
          jedan po jedan nestajali moji prijatelji,   dove roditelje. Pogotovo majku koja će se   boli iz prošlosti, sjećanjem na one koje
          rođaci, komšije. Gomile mrtvih logoraša   kasnije sama vratiti i živjeti u obnovlje-  smo izgubili, možda možemo spriječiti
          rasle su oko nje, a ja sam s ostalima sve to   noj kući. Kao i većina prijedorskih maj-  ponavljanje tragedija poput ove. Moramo
          gledao i pamtio. Urezivao sam u sjećanje   ki, tragajući za kostima svoje djece, živi u   pisati i pričati o tome. Moramo dijeliti te
          prozivke imena logoraša odvođenih na   tuzi i samoći. Mirsad je ostao bez dvojice   priče s našim budućim generacijama, da
          strijeljanja i izdavanje naređenja: Lezi   braće. “Četnici su mi ubili brata Mufida,   ih te priče ohrabre, da se obrazuju i da
          na pistu! Onda bi se začuo odjek rafala i   kojeg nikada nisam našao, a nakon samo   uče. Da nikada ne budu zaboravljene žr-
          bolni jecaj samrtnika.”           dva dana našeg boravka u Chicagu, doži-  tve genocida. Mi moramo čuvati i širiti
            U svom prvom i autobiografskom dje-  vio sam još jedan veliki šok. Moja sestra   mir i toleranciju. Tako možemo očuvati
          lu poseban dio posvećen je upravo logo-  iz Hrvatske mi je javila da je naš drugi   svoj identitet i humanost. Nosit ćemo
          raškoj patnji. Neizostavan dio priče jesu   brat Mesud poginuo u Travniku s još če-  uspomene na sve nevine žrtve, ma kako
          i najteži trenuci boravka u Omarskoj.   tiri borca Armije RBiH boreći se protiv   to bilo bolno i ma koliko naš život ispu-
          “Posebno mi se u sjećanje urezala slika   HVO-a.”                    njavalo žalošću.”
          kada je moj komšija Fadil Sikirić zamolio   Tokom pisanja, Mirsad je poseb-
          te neljude za kap vode. Oni su ga poče-  no pazio da dokumentira tačne
          li ismijavati i tući, a onda ga pred očima   datume dešavanja u Prijedoru,
          maloljetnog sina upucali u glavu. Reko-  tačna imena ljudi i lokacija. U
          še, lakše ga je ubiti nego vode mu dati.”   tome su mu posebno pomogli
          Nakon Omarske, Mirsad će sa stotinama   aktivisti iz Prijedora, Avdo Hu-
          drugih logoraša svoju patnju nastaviti na   seinović i historičar Jasmin Me-
          Manjači. “Oslobođen sam 18. decembra   dić. Tako je njegova knjiga dopri-
          1992. i taj datum danas slavim kao moj   nijela dokumentiranju činjenica.
          drugi rođendan.”                  Nagon za borbom protiv neprav-
                                            de kojoj je i sam bio izložen, pod
          put Za ameriku                    kojom je padao i uspravljao se,
            Nakon Manjače, naći će se s rodite-  dokazujući se kao čovjek, bio mu
          ljima u Hrvatskoj. Odatle žele što dalje   je ključna motivacija. Nagon koji
          od preživljenog pakla. Tako su i dospje-  osjeća svaka obespravljena duša na
          li u Ameriku. “Na američko tlo prvi put   ovom svijetu. “Uvijek postoji dio
          sam kročio 16. jula 1993. godine. Na ae-  mene koji želi dati više i pomoći
                                    stav.ba
          rodromu u Chicagu čekali su nas Dako i   drugima, jer znam šta znači bol.
          Kenan Šabović. Divni momci porijeklom   Motiv je uvijek učiniti nešto više.
          iz crnogorskog Bara. Predobra porodica   Srećom, nakon svega ovoga, moja je
          Šabović dobrovoljno se prijavila da nam   duša čista. Ne znam da mrzim, i to


































           Mirsad Čaušević
           ispred Bijele kuće



                                                                                                   STAV 25/5/2017  25
   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30