Page 29 - STAV 116 25.05.2017
P. 29

Režiserka i scenaristkinja filma Hanna
          Slak u razgovoru za Stav istaknula je da
          se s Mehmedalijom prvi put srela u au-
          gustu 2010. godine. “Odmah smo počeli
          raditi na tome da se njegova priča objavi i
          kao knjiga i kao film. Dok smo sarađivali
          na pisanju Mehmedalijine autobiografije
          Nihče (Niko i ništa), paralelno se formirao
          scenarij za film Rudar, tako da su knjiga
          i scenarij zapravo nastajali istovremeno.
          Film jeste baziran na knjizi, ali i na našim
          razgovorima, zajedničkim putovanjima
          u Srebrenicu, Grujčiće i na druga mjesta
          bitna za priču, kao i na mojim opserva-
          cijama. Dok je knjiga potpuno autobi-
          ografska, film nije dokumentarac, nego
          je stiliziran u fiktivnu kinematografsku
          formu. Knjigu smo uspjeli izdati 2013.
          godine (“Cankarjeva založba”), a za fi-
          nansiranje filma trebalo je još nekoliko
          godina. Snimljen je krajem 2015. godine,
          a postprodukciju smo završili početkom
          ove godine”, istaknula je Slak. Film je
          slovensko-hrvatsko-njemačke koproduk-
          cije, a njegov budžet iznosio je 800.000
          eura. Projekt je podržao Slovenski film-
          ski centar i Filmski studio “Viba film”. U
          glavnim su ulogama Leon Lučev, Marina
          Redžepović i Zala Ðurić-Ribić.
                                            U januaru 2008. godine pokrenuta je inicijativa za
          oD sreBrenice Do HuDe jame
            Knjiga Niko i ništa, po kojoj je nasta-  otkrivanje istine o Hudoj Jami i partizanskim zločinima nad
          nja kontakta s porodicom u Srebrenici u  stav.ba
                                            ratnim vojnim zarobljenicima i civilima u kojima je samo
          jao film, publicirana je i na bosanskom
          jeziku. Alić u njoj pripovijeda o svom dje-
                                            na ovom mjestu 1945. godine ubijeno približno 3.000 osoba.
          tinjstvu u Srebrenici, odlasku na školo-
                                            Rukovođenje projektom povjereno je Mehmedaliji Aliću,
          vanje u Sloveniju, pokušaju uspostavlja-
          julu 1995. godine, susretu s majkom na-  iskusnom inženjeru rudarstva rođenom u Srebrenici
          kon godina odvojenosti, radu u rudniku
          Huda Jama...                      centralna tema filma jeste Alićev rad na   Ko zna, možda je čak i neko od mojih
            “Poslije nekoliko mjeseci rada u Hu-  otvaranju Barbarinog rova u sklopu rud-  predaka ležao iza ovog zida”, piše Alić
          doj Jami i svakodnevnog razmišljanja i   nika Huda Jama. Otud i sjajan naslov   u knjizi Niko i ništa.
          analiziranja dešavanja u Barbara rovu   filma, jer Alić ne samo da je bio rudar
          juna 1945. godine i dešavanja u Srebrenici   otkrivajući leševe u rudniku nego je ru-  HuDa jama – strogo ČuVana tajna
          jula 1995. godine, shvatio sam da i nema   dario i po vlastitoj prošlosti, pitajući se   Nakon partizanskih likvidacija u junu
          razlike. Sve što se zbilo bilo je po istom   ko će pronaći posmrtne ostatke muških   1945. godine, rudnik je ponovo otvoren
          receptu, samo u drugom vremenu. Doga-  članove njegove porodice iz Srebrenice.  već 1. novembra iste godine i radio je
          đanja pedeset godina kasnije ličila su na   Kad je Alić s grupom rudara ušao u   sve do 1992. godine. Tamošnji su rudari
          neki kolektivni diplomski rad sinova ide-  Barbarin rov, ubrzo je naišao na zlogla-  svakodnevno ulazili kroz okno kroz koje
          oloških učitelja iz prvog događaja. I prije   snu pregradu o kojoj je čitao u ispovije-  su posljednji put prošle žrtve i prolazili
          i poslije, osnovni svjetski krivci ‘kultur-  stima mještana. “Do pregradnog zida u   pokraj zatrpanih rovova u kojima su bili
          nog’ Zapada po svojoj su vlastitoj režiji   tom jamskom hodniku, po pričanju starih   posmrtni ostaci oko 3.000 osoba, među
          nagradili bolesne zlotvore Istoka. Manje   rudara, bio je posut fino poravnat pijesak,   kojima je bilo i mnogo žena, o čemu svje-
          nam je poznata struktura i sastav žrtava   za kontrolu hodanja, na čiju površinu   doče i pronađene ženske pletenice. Budući
          u Hudoj Jami, ali nam je itekako dobro   niko nije smio stati. Do te pregrade bio   da Barbarin rov, u kojem su nađene žrtve,
          poznat gnusni način na koji se to uradilo.   je strogo zabranjen prilaz, što su i najhra-  ulazi u sastav gornjeg hodnika rudnika
          Kod događaja u Srebrenici sva pitanja i   briji morali poštovati jer bi ih tragovi na   Huda Jama, nekoliko metara ispod ovog
          odgovori mogu se pročitati iz definicije   finom pijesku brzo izdali. Po osamosta-  lokaliteta rudari su sve do 1992. godine
          ZAŠTIĆENA ZONA UN, osim jednog    ljenju Republike Slovenije, tek su se prvi   redovito radili u donjem, glavnom rovu,
          pitanja: Zašto? Od Zaštićene zone UN-a   put pojedinci usudili doći do pregrade,   kroz koji danas prolazi vodovod za pi-
          do danas ostali su samo zaštićeni glavni   ali i u to su doba s novom vlašću imali   varu “Laško”. “U tom donjem, glavnom
          krivci i zločinci, slično kao i u slučaju   problema. (...) Gledajući zloglasnu pre-  hodniku postoji lokacija betonskog oboda
          Hude Jame”, piše Alić.            gradu, sve su mi misli bile isprepletene,   s dodatnim cementnim premazom. Taj
            Iako su u filmu spomenuti značajni   od nestanka djedova do nestanka moje   dio hodnika gravitacijski je lociran pod
          događaji koji su obilježili njegov život,   braće i skoro cijelog mog muškog roda.   područjem okna 1 i 2, gdje su pobacane


                                                                                                   STAV 25/5/2017  29
   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34