Page 52 - STAV 116 25.05.2017
P. 52

DRUŠTVO



                                                                               je u životopisima sufijskih velikana i nji-
                                                                               hovim književnim djelima. Primjerice,
                                                                               Yunus Emre nije bio indiferentan spram
                                                                               negativnih tendencija, strasti, nezasitosti,
                                                                               gafleta, mladih koji ne slušaju savjete, od-
                                                                               sustva bogobojaznosti kod starih, oholosti
                                                                               junaka, osiljene vlastele njegova vremena.
                                                                                  “On se ne povlači u izolaciju, ne za-
                                                                               tvara oči pred tim pojavama, već ih ja-
                                                                               sno imenuje i kritički promatra. Jedna
                                                                               od stereotipnih predrasuda o tesavufu i
                                                                               sufijama jeste i predrasuda o toleranciji.
                                                                               Naime, oni koji na fenomen tesavufa gle-
                                                                               daju ne ostvarujući uvid u poruke koje su
                                                                               tesavufski velikani ostavili svojim djeli-
                                                                               ma i životopisima, na tesavuf kao učenje
                                                                               kao i na tarikate kao puteve kojim idu oni
                                                                               koji prihvataju tesavufsko učenje gledaju
                                                                               kao na put tolerancije, preciznije kazano,
                                                                               tumače to kao indiferentnost spram sve-
           Učesnici naučnog skupa mr. Suad ef. Mujakić,
           prof.dr. Mehmet Necmettin Bardakçı, šejh Halil                      ga što se zbiva u njima i oko njih”, upo-
           Brzina, prof. dr. Zuhdija Hasanović                                 zorava Šiljak-Jesenković, koja je istražu-
                                                                               jući tesavufsku književnost i životopise
          tekije su Bile most iZmeđu        su sva vjerska prava i slobode. Unatoč ne-  autora i njihova djela uvidjela koliko je
          naroDa anaDolije i Balkana        vjerovatnoj moći i utjecaju koje je davalo   pogrešno na ovaj način tumačiti i sistem
            Na simpoziju je gostovao i prof. dr.   prijestolje, osmanski sultani pridavali su   tesavufskog mišljenja, i duhovno putova-
          Mehmet Necmettin Bardakçı, redovni pro-  velik značaj tasavufskim krugovima te su   nje, i duhovnog putnika.
          fesor na Fakultetu teologije Univerziteta   se prema sufijama odnosili s poštovanjem.   Naime, imamo li na umu da je ovo
          “Sulejman Demirel” iz Isparte u Turskoj.   Derviši gazije koji su bili dio osnivačkog   duhovno putovanje predstavljeno pro-
          Govorivši o temi “Osmanlije i tesavvuf”,   kadra osmanske države imale su velik   laskom kroz četiri kapije, i kako ga je
          naglasio je da je tesavufska tradicija, koja   utjecaj i ogroman doprinos u formiranju   jedino moguće okončati prolaskom ka-
          se proteže od Srednje Azije preko Anado-  klime tolerancije i ljubavi kod Osmanli-  pija šerijata, tarikata, marifeta i hakika-
          Emrea, Hadži Bektaši Velija, Hadži Baj- stav.ba
          lije do Balkana, tokom brojnih generacija
                                            ja. Ulema je bila ta koja je definirala jasna
                                                                               ta, te da uvjet za pristupanje tarikatu je-
          hranila i činila našu duhovnost.
                                            svjetovna pravila, dok su sufije održavale
                                                                               ste prihvatanje i potpuno savladavanje
            “Ljudi Anadolije su islamski ahlak
                                            društvenu solidarnost. Vojska je državu
                                                                               kapije šerijata, sa svim propisima što ih
          učili od velikana poput Mevlane, Yunusa
                                                                               ovaj zakon obuhvata, jasno je da tesavuf
                                            čuvala od vanjskih i unutrašnjih neprija-
          rami Velija Gejikli-babe, Akšemsedina i   telja. Tekije, koje se mogu posmatrati kao   nije nikakvo alternativno učenje zasno-
                                                                               vano na bezakonju i nesustavnosti, kako
                                            volonterske obrazovne institucije, bile su
          Ešrefoglu Rimija. Balkanci su, pak, islam   most između naroda Anadolije i Balkana”,   u ezoterijskom tako i u egzoterijskome
          prihvatili zbog truda Sari Saltuka, broj-  zaključio je gost iz Turske.   smislu”, rekla je Šiljak-Jesenković
          nih derviša gazija i alperena. Njihov utje-  Dr. Amina Šiljak-Jesenković govorila   “Značaj unutrašnje i vanjske tole-
          caj, prožet učenjima o toleranciji i ljuba-  je o temi “Prema čemu su sufije netoleran-  rancije kao cjelovitog sufijskog puta”
          vi, očuvan je daljim radom brojnih alima   tne”, a uporišta za svoje izlaganje tražila   bio je naslov izlaganja prof. dr. Fahire
          i velikana vjere. Mjesta ratnika derviša u
          brojnim tekijama preuzele su sufije koje
          su narod podučavale vjeri u spoju tarika-  mula mustaFa Bašeskija: na kraju,
          ta i šerijata. Stoga ne možemo ni u kojem   elHamDulillaH, poBijeDe DerViši
          slučaju naše muslimanstvo posmatrati od-
          vojeno od tesavufa”, kazao je Bardakçı, iz-  Zanimljivo je spomenuti podatak da naš poznati historičar Hamdija Kreševljaković, go-
          dvojivši Yunusa Emrea i Sari Saltuka kao   voreći o saračima i saračkom zanatu u Sarajevu, ističe da je dobar dio sarača pripadao
          dvojicu sufija koji su hranili duhovnost   mevlevijskom tarikatu. Štaviše, sarajevski ćehaja (upravnik) derviš Ahmed bio je na po-
          muslimanskog naroda Balkana.        ložaju Mevlevijske tekije na Bentbaši dvadeset godina. Ovaj podatak, zapravo komičnu
            “Učenje derviša Ahmeda Yesevija naj-  anegdotu  zabilježio je i Mula Mustafa Bašeskija u svome Ljetopisu:
          ljepše je plodove dobilo u ilahijama Yunusa   “Kad je umro mevlevijski šejh, derviš Ahmed, sarač po zanimanju, a bio je jako star,
          Emrea napisanim u Anadoliji. No, shva-  možda je imao više od stotinu deset godina, vaiz ode kod mule i zatraži da mu se do-
          tanje alperenlika, koje podrazumijeva sje-  dijeli to mjesto. A taj vaiz je ustvari bio munkir (ohol). No mula ne udovolji njegovom
          dinjenje hrabrosti i svetosti, utjelovlje-  zahtjevu, nego položaj šejha dodijeli starom dervišu Mustafi Mlivaru, koji je dobrovolj-
          nje je našlo u učenju Sari Saltuka. Sufije,   no obavljao posao mujezina u Tabačkoj džamiji. Kad je preuzeo naimenovanje, šejh
          poučene njihovom mudrošću,  uvijek su   Mustafa počne održavati zikir u toj džamiji. Jednoga dana dođe nekoliko njegovih pro-
          isticale da su ljudi bića dostojna ljubavi i   tivnika (yaramazlar) da spriječe održavanje zikra, ali je u džamiju došlo i nekoliko ljudi
          dostojanstva. Isticali su da u svijetu stvore-  naklonjenih dervišima s namjerom da poslije ikindije namaza sjednu u halku i sudjeluju
          nom zbog ljubavi nema mjesta za mržnju i   u zikru. U džamiji dođe do prepirke. Prepirka preraste u tuču. Na kraju, elhamdulillah,
          zlobu. Osmanlije, čiji je cilj bila globalna   pobijede derviši.”
          dominacija na principima islamske tole-  (Dio izlaganja mr. Zajima Kruške)
          rancije, osvojenim narodima priznavale



         52  25/5/2017 STAV
   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57