Page 90 - STAV broj 147-148
P. 90
Stajališta
kojoj je pravo ime bilo Fatima. Znala je lijepo snašao u životu, ali i odselio od ro- O Huseinovoj dženazi
svog muža u dušu, ili je barem tako misli- ditelja. Uprkos tome, često je dolazio u pričalo se dugo, i to iz
la. Pred njom nije imao tajni. Bio je dosta selo i pomagao ocu na njivi. Uglavnom su posve neobičnog i nejasnog
šutljiv i povučen, ali je njoj govorio sve. vrijeme provodili radeći, uz poneku šalu i razloga. Znajući da mu
Samo je njoj objasnio zašto je napustio Nje- bez pretjeranog međusobnog zalaženja u je smrt za vratom i da se
mačku iako je zarada bila dobra, i zašto se privatne živote. Za razliku od Tahira, Enes svakog trena može rastati
sa cestogradnje vratio na njivu. “Nije to za je bio poprilično iznenađen očevom odlu- s ovim svijetom, sinove
mene, moja Fatka”, govorio bi joj uz ka- kom. Ipak, prihvatio ju je bez oklijevanja. je zadužio neočekivanom
hvu, “ne volim ti ja ta šegačenja i te večer- obavezom
nje ludosti. Ondje ti dani izvlače snagu iz Nezir, najmlađi među braćom, iako fi-
tijela, a noći iz duše. Nije to za mene i eto zički najbliži, bio je najdalji od oca. Nisu Desilo se to dva puta.
ti!” Huseinovica bi slušala i šutke, nekim se razumijevali niti su se, u tom pogledu, Prvo u Njemačkoj. Cijeli dan su rezali
čudnim signalima, poput mahanja glavom uopće trudili. Nezir se, premda već u lije- stabla, hrastovi su padali i poslodavci su
ili tupim pogledom punim odobravanja, pim godinama, nikada nije ženio i bio je bili vrlo zadovoljni. Jedan Švabo zapazio
sokolila svog muža. Znala je da nije neki znatno privržen Huseinovici. Otac je zbog je njih dvojicu kao posebno vrijedne i vje-
veliki vjernik, ali i da iz dna duše prezire toga često gunđao i prigovarao, redovno ga šte radnike pa ih je, tokom pauze za ručak,
pijanke, tračanja i sve ono što je terenskim oslovljavajući sa “ženskonja”. Kad god bi pozvao ustranu i zatražio da rade za njega.
radnicima bilo posve uobičajeno. Znala je se rasplamsala priča o ženidbi, majka bi Nisu znali njemački i nisu ga razumjeli.
i to da mu je familija svetinja i da bi učinio stala na stranu sina, a kada bi se Nezir, Uslijedilo je mlataranje rukama, razne
sve da je drži na okupu, sretnom i čestitom. ozlojeđen očevom grubošću, povukao u gestikulacije i grimase. Međutim, kada je
Znala je i to da joj je govorio i ono o čemu svoju sobu, Fatima bi ga porekoravala: Švabo iz džepa izvadio komadić papira i na
mnogi muževi ne bi ni pomišljali da kažu, “Pusti ga! Nema ništa bez sudbine!” “Sud- njemu napisao broj 120, Ibrahim i Husein
a kamoli rekli svojim ženama. Vrbik ju je binu treba malo i poćerati!”, othukivao bi shvatili su da je to vrlo primamljiva dnev-
ostavio u velikoj nedoumici. Husein dok bi se hvatao za svoj omiljeni nica koju im novi gazda nudi. Prihvatili
argument. Ono što je oca posebno iritira- su i vrlo brzo našli su se u automobilu koji
U nedoumici su ostali i Huseinovi lo bila je Nezirova neobjašnjiva potreba i ih je vozio k novom odredištu. Dočekala
sinovi. poluskrivena čežnja za ženskim sijelima. ih je nepregledna šuma sred koje je huča-
Čim bi se u kući zavrnule dvije žene, on la nekakva omanja rijeka ili veći potok.
Tahir, najstariji, prvi je popustio. “Tako bi bio treći i, kao opčinjen, slušao bi do- Prihvatili su se posla i pridružili trojici
je želio i tako će biti!”, tim riječima riješio sadna ženska čavrljanja. “Ženskonja!”, radnika koji su već krčili teren.
je novonastalu dilemu. Tahir i nije bio to- mrmljao bi Husein. Radilo se vrlo naporno, ali je i zarada
liko vezan za oca. Rano se otisnuo u svijet bila dobra, pa su obojica zadovoljno trljali
i s vremenom ga sve rjeđe i viđao. Studij Braća su rijetko bila na okupu, a i kad rukama. Jednog se dana Husein spustio do
medicine rano ga je odveo iz roditeljskog bi se to desilo, Nezir bi se vješto iskradao vode da se umije i okrijepi. Onako saget,
krila u kojem, istini za volju, uslijed oče- iz kuće. Isto bi činio i doktor Tahir, koji čuo je paničnu viku i riječi koje je teško
vog kratkog rada po drumovima i šumama, bi odvažno šetao porodičnim livadama, razumijevao. Nešto je zapucketalo i on se,
nije dugo ni bio. Poslije fakulteta uslijedilo uobraženo se zanimajući za stanje broj- poput kakve gazele, hitio preko potoka. Tek
je stažiranje, a ubrzo i stalno zaposlenje. nih voćaka, ili bi jednostavno čeprkao po što se domogao druge strane kopna, kraj
Tahir je tako postao liječnik, što je zvanje cvijeću koje je Huseinovica ljubomorno njega je trasnulo teško hrastovo stablo. Ne-
koje u ovakvoj sredini ima posebnu teži- njegovala u ovećoj avliji ispred kuće. Enes koliko trenutaka je nijemo posmatrao šta
nu. U selo bi dolazio rijetko, više turistički. bi bio uz oca. se dešava i tek onda ga je obuzela nesavla-
Očeva bolest to je donekle promijenila, ali diva drhtavica uslijed koje nije mogao stati
samo do trenutka u kojem je doktor shva- Te večeri bili su zajedno. Dženaza je na noge. Drhtao je kao da pred njim stoji
tio da je stvar gotova. Tada bi, uglavnom obavljena, svijet se razišao i valjalo je pre- najveći lav, a ne posječeno hrastovo stablo.
vikendom, kratko telefonirao i kod majke gurati noć. Zajedno. “Ženskonja” nije imao Ponovo su se začuli panični glasovi i
ili Nezira se kratko i učtivo raspitivao o načina da se iskrade, doktor nije imao Husein je primijetio kako, s onu stranu
očevom zdravlju. Očeva posljednja odlu- obraza da tako brzo napusti kuću “žalo- potoka, Ibrahim s drugom dvojicom po-
ka nije ga iznenadila. Zapravo, nije joj ni sti”, a Enes nije ni planirao ići. Pričali su kušava odgurnuti povaljeno stablo. Mo-
pridavao, po njemu, prenapuhanu pažnju. o koječemu, trudeći se da kućom ne zavla- torka se ponovo pali i vrlo brzo gasi. Usli-
da tišina. Jedino bi tišina bila mučnija od jedila je tišina.
Enes je bio najbliži ocu. Fizički je po- ovog mučnog i izvještačenog razgovora. Tog dana kada je hrast ubio njihovog
prilično ličio na njega, karakterom se go- Iako se u zraku osjećalo da misle o tome, kolegu, kojem još ni imena nisu znali, i
tovo nisu ni razlikovali, a neki je skriveni sinovi nisu rekli ni riječ o ocu i Vrbiku. svojom silinom zamalo poklopio i njega,
gen, izgleda, proradio pa se Enes latio mo- Nije ni Huseinovica. Husein se prisjećao još jednog događaja.
torke. Isprva je radio na više mjesta, ali se Bilo je to lani. Probijali su jedan veliki
s vremenom osamostalio i otvorio manju Gotovo svaka kuća u selu imala je svo- tunel i poprilično se mučili s tim. Husein je
pilanu. Posla je bilo pa se Enes poprilično ju verziju mogućeg objašnjenja priče. Nije bio dosta iscrpljen. Iznenada ga prestraši-
je imao jedino Ibrahim. Živio je tri kuće lo pucketanje drveta. Pojurio je napolje, u
Gotovo svaka kuća u selu od Huseinove i jedini je znao istinu, ali čemu su ga slijedili neki od radnika. Drugi
imala je svoju verziju nije govorio. su ih s čuđenjem gledali. Ubrzo je drvena
mogućeg objašnjenja konstrukcija popustila i dobar dio tunela se
priče. Nije je imao jedino Sjećao se, onako za sebe, svojih druženja
Ibrahim. Živio je tri kuće od s rahmetli Huseinom. Bili su poprilično
Huseinove i jedini je znao bliski i mnogo su toga prošli skupa. Zajed-
istinu, ali nije govorio no su bili u Njemačkoj – istina, Ibrahim je
ostao mnogo duže – zajedno su probijali
mnoge tunele i iste su se godine i iz armi-
je vratili i oženili. Samo je Ibrahim znao
Huseinovu malu tajnu čija zagonetka da-
nas, evo, muči cijelo selo.
90 28/12/2017 STAV
