Page 73 - STAV broj 267

malikijski, šafijski i hanbelijski kao podjednako valjane u nji- plodno tlo u svakom od njih. U Siriji se to dogodilo kada su
hovom razumijevanju vjere. Duodecimalisti su, pravno gle- militantni sunitski islamisti, koji su alevije i basiste osudili
dano, sljedbenici džaferijske pravne škole, nazvane po šestom kao otpadnike od vjere, preuzeli režim u Hami 1982. godi-
imamu Džaferu es-Sadiku (preselio 765. godine). Vrijedi na- ne i nakon toga se infiltrirali u revoluciju nakon 2011. godi-
pomenuti da je, pored toga što ga šiiti priznaju za svog imama, ne. U Iraku je šiitsko protivljenje Sadamu dovelo do porasta
Džafer es-Sadik također bio vrlo poštovan kao učitelj sunit- utjecaja političkih opcija u vezi s Iranom, dok je ponovno
ske doktrine i prakse. Malik bin Enes i Ebu Hanifa, osnivači uvođenje demokratskih izbora nakon invazije 2003. dove-
mezheba sunitskog islama, bili su među njegovim učenicima. lo do procvata sektaških stranaka. Savršena oluja stvorena u
Nakon stvaranja modernog Iraka, vođene su oštre borbe oko objema zemljama inkubirala je ISIL svojom ekstremnom an-
toga treba li se sunitska ili šiitska interpretacija rane historije tišiitskom retorikom. U Iraku su neki suniti, koji su se osje-
islama učiti u školama. Šiitska većina osjećala se isključenom ćali isključenima iz novog poretka, bili u iskušenju da li da
iz iračke pretežno sunitske elite (premda su između 1945. i se bore pod zastavom svoje zemlje. U Siriji, gdje su ubijeni
svrgavanja iračke monarhije 1958. godine bila četiri šiitska od strane ISIL-a samo djelić od broja ubijenih od strane vla-
premijera). U mnogim muslimanskim zemljama politika je dinih snaga, neki su suniti ISIL smatrali manjim od dva zla.
bila utemeljena na nacionalističkim i socijalističkim idejama Sektaštvo se ponovo pokazalo kao slijepa ulica. Ideali
pa su pitanja mezhepskog identiteta među tamošnjim musli- “Arapskog proljeća” 2011. i slični pokreti bili su nesektaški.
manima bila manje važna. Kada je Indija podijeljena 1947, Oni koji su zahvaljujući sektaškom identitetu osnovali tero-
Pakistan je zamišljen kao domovina za novu naciju kojoj bi rističke grupe poput al-Kaide i ISIL-a možda će uspjeti ma-
islam trebao biti kamenom temeljcem nacionalnog identite- nipulirati s dovoljno ljudi u svojim zajednicama kako bi de-
ta. Unutarmuslimansko sektaštvo nije igralo nikakvu ulogu stabilizirali regiju još nekoliko godina, ali na kraju su ideali
u njegovom stvaranju. Danas je često zanemarena, a ponekad koji su uzdrmali arapski svijet 2011. pokazali da su ljudi te
i istrgnuta iz historije činjenica da je Muhammad Ali Jinnah, regije željni putovanja u drugom smjeru. Ideali poput demo-
osnivač Pakistana, bio duodecimalista. Tako je bilo i s porodi- kratije, vladavine zakona, slobode govora i želje za moder-
com Bhutto. Nusret, otac bivše premijerke Benazir, rođen je u nom ekonomijom bez korupcije (koju su prosvjednici saželi
šiitskoj porodici, ali je kasnije nakon vjenčanja postao sunit. jednom riječju karamah – dostojanstvo) još uvijek odjekuju
ispod površine. n
OTROVNA PODJELA
Zašto je sunitsko-šiitska podjela postala toliko otrovna? Po-
stoji nekoliko razloga. Prvi je tolerancija govora mržnje koji
protiv šiita dolazi iz Saudijske Arabije, iz koje se u svijet izvo-
zi ideologija vehabizma, posebno nakon što je prikupila velike
novce od prodaje nafte od 1973. godine pa nadalje. Saudijska
Arabija može se gledati kao okupljalište konzervativaca protiv
arapskog nacionalizma, socijalizma i demokratije, a tamo ute-
meljena ideologija, vehabizam, demonizira šiite kao nevjernike.
Drugi je razlog Iranska revolucija iz 1979. godine. Širenje
iranskih revolucionarnih ideja shvaćeno je kao prijetnja u Sa-
udijskoj Arabiji i svim ostalim, većinski muslimanskim kon-
zervativnim državama koje su bile zapadno orijentirane. Kako
su prolazila desetljeća, Saudijska Arabija i Iran pokušali su
ujediniti sunitske i šiitske zajednice u svojoj borbi za regio-
nalnu premoć. Najveći iranski uspjeh ostvaren je u mobili-
zaciji libanskih duodecimalista i formiranju političke i para-
vojne organizacije “Hezbollah”. S druge strane, u Pakistanu,
kao rezultat saudijskog utjecaja za vrijeme vojne vladavine
generala Zije ul-Haqa, od 1977. do 1988. godine oblik strogog
sunitskog islama postao je vladajuća ideologija države. To je
isključilo šiite i dovelo do polarizacije pakistanske politike.
Treći razlog jeste propadanje basizma, ultrasekularnog
arapskog nacionalističkog pokreta koji je na vlast došao to-
kom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća u Siriji i
Iraku putem niza vojnih udara i spletki. Basizam se zalagao
za potpuno uklanjanje religije iz politike, a način na koji su
basistički režimi došli na vlast bio je kontroverzan. Vojni
diktatori poput Sadama Huseina u Iraku (pripadnik sunitske
manjine) i Hafeza al-Asada u Siriji (pripadnik šiitske manjine
alevija) promovirali su članove porodice, prijatelje iz djetinj-
stva iz vlastitog grada ili sa sela, ljude iz njihovog plemena i
provincije. Ne bi trebalo čuditi da su Sadamovu republikan-
sku stražu regrutirali iz sunitskog plemena u blizini predsjed-
nikovog rodnog grada ili da je na sirijskim planinama Hafez
al-Asad regrutirao ogroman broj svojih agenata i policajaca.
U objema zemljama demokratski je život završio krajem
pedesetih ili početkom šezdesetih i diktatori su bili jednako
brutalni. Nije čudo što je otrovna sektaška politika trebala naći

STAV 16/4/2020 73