Page 53 - STAV broj 294
P. 53

najtežim danima vezala ga je za grad na
                                                                               Jali a da niti jednom kod njega nije bilo
                                                                               kolebanja između JNA i uniforme s ljilja-
                                                                               nima. Kada je članak o bosanskom “Top
                                                                               Gun” junaku objavljen, već sutradan pro-
                                                                               budio me rani telefonski poziv.
                                                                                  “Halo, dobro jutro, je li Alosman?”,
                                                                               pitao je nepoznat ženski glas.
                                                                                  “Da!”
                                                                                  “Sačekajte da Vas spojim, molim Vas!”
                                                                                  “Halo! Ovdje general Atif Dudaković!”,
                                                                               čulo se odjednom s druge strane.
                                                                                  “A ja sam Che Guevara”, umalo ne re-
                                                                               koh, još bunovan i neispavan od kasnog
                                                                               odlaska u krevet prethodne noći.
                                                                                  Kroz glavu mi je svjetlosnom brzi-
                                                                               nom proletjelo da bi to zaista mogao biti
                                                                               naš komandant Zajedničkog štaba Voj-
                                                                               ske Federacije BiH, a poznati glas s ra-
                                                                               dija i televizije u slušalici nedvosmisleno
                                                                               je upućivao da se ipak niko ne šali tako
                                                                               rano od raje iz kafane “MS”.
                                                                                  “Jeste li stvarno Vi autor ovog prilo-
                                                                               ga u Ljiljanu o kapetanu Željku Jagiću?”
                                                                                  “Da, jesam”, velim, napokon shvativši
                                                                               zašto me zove proslavljeni ratni koman-
                                                                               dant “sile nebeske”.
                                                                                  “E, pa želim samo da Vam čestitam,
                                                                               gospodine, na ovoj divnoj priči i da Vam
                                                                               zahvalim. Iskreno rečeno, ja nisam znao
                                                                               za herojstvo tog našeg oficira. Znate i za-
                                                                               što, ipak sam ja bio u Bihaću cijeli rat.
                                                                               Možete li doći vas dvojica kod mene na
                                                                               prijem, želim da Vas upoznam zajedno s
                                                                               kapetanom Jagićem?”
                                                                                  Helem, bio sam nečim spriječen i ne
                                                                               odoh upoznati jednog od najvećih ko-
                                                                               mandanta Armije RBiH, a što si, uzgred,
                                                                               nikad neću oprostiti. Naš Željko je, bez-
                                                                               beli, rado prihvatio poziv. Zahvaljivao mi
                                                                               je poslije, skroman kakav jest, zadovoljan
                                                                               i polaskan zbog susreta s generalom Du-
                                                                               dakovićem. Mene, opet, bilo stid što se za
          iz Tuzle za Žepu, o tome se više zna, po-  Već se bilo odužilo pa sam ljutito pitao:   takvog heroja ranije nije čulo i odalo mu se
          ginula je kompletna posada pilota i me-  ‘Ama, ljudi, koga to ovoliko čekamo i do-  bar neko priznanje. Da ne govorim da se
          haničara: Džemal Malkić, Enver Čokić   vodimo u pitanje let?’        neko potrudio sprati nanesenu mu ljagu.
          i Izet Džambić zajedno s tri ljekara i još   ‘Nasera Orića’, rekli su mi, a onda je   Uspjeli smo, eto, nekoliko godina nakon
          šest putnika. Sedmerica preostalih putnika   stigla naredba da ipak krećemo bez njega”,   rata, preko novina, barem donekle ispra-
          lakše su i teže povrijeđeni. Uzrok, kako će   kazao je naš kapetan s Krka, a ja sam zani-  viti i tu nepravdu.
          pokazati istraga, bio je – nepoznat! Armija   jemio i iskolačio oči. Do tada se, naime, o   Nemam ni Željkovu fotografiju da je
          RBiH izgubila je i tu letjelicu, ali gubitak   famoznom povratku slavnog srebreničkog   priložim uz ovu malu uspomenu, tek ne-
          neustrašive posade bio je nenadoknadiv   komandanta u enklavu samo nagađalo, s   koliko njegovih nesretnih kolega na čelu s
          za vazduhoplovce s ljiljanima na reveru.  previše rekla-kazala priča koje su išle i do   rahmetli kapetanom Džemalom Malkićem
            Pred sudbonosne dane za taj podrinj-  teorija zavjere skovanih bez ijednog izvora   koji su poginuli, kako smo već napisali, na
          ski gradić u ljeto 1995. godine Željko je   koji bi to potkrijepio valjanim dokazima.   posljednjem letu za Žepu 7. maja 1995. go-
          ponovo digao svoju letjelicu.        Uglavnom, izrešetanog helikoptera, na   dine, a poslije kojeg je humanitarni most
            “Ponovo je bilo oko dva sata ujutro.   šta je već bio navikao, Željko je još jednom   obustavljen i nije se više obnovio do pada
          Svi su bili u helikopteru. Sve što smo od   sjajno obavio zadatak i vratio se na helio-  enklave 11. jula 1995. godine.
          MTS-a vozili bilo je ubačeno, ali mi je jav-  drom Višća kod Živinica.  Uglavnom, zamislite gore spomenutog
          ljeno da moramo sačekati. Iako sam kao   Objavio sam tu divnu priču o heroj-  Goosea, kopilota Toma Cruisea iz filmskog
          pilot odgovoran za letjelicu i kompletan   stvu kapetana Željka Jagića u sedmičniku   klasika Top Gun, tako je, otprilike, izgle-
          let, svi letovi bili su ‘top secret’, do po-  Ljiljan. Kako smo na početku rekli, iako je   dao junak naše bosanske ratne epopeje s
          sljednjeg trenutka nisam znao ko sve ide.   rodom s dalekog hrvatskog otoka, ljubav   aerodroma “Dubrave”, kapetan Željko Ja-
          Prošlo je više od pola sata kad mi je rečeno   prema jednoj Tuzlanki i opredijeljenost   gić. Hvala ti, Željko, u ime Srebreničana i
          da još čekam. Taj neko ponovo nije došao.   da brani Bosnu i Hercegovinu u njenim   svih patriota Bosne i Hercegovine!     n


                                                                                                   STAV 22/10/2020 53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58