Page 50 - STAV broj 288

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (38)

NOVOGODIŠNJA NOĆ

NA MAJEVICI I SUZNE

OKRUGLE DJEČIJE OČI

U maloj zasjeci ispod stijene, skupljena u snijegu, plakala je
sedmogodišnja djevojčica. Na sebi je imala crveni dugi kaputić s
Piše: Amir HASANOVIĆ
velikom kragnom. Na glavi joj bijela kapa i bijeli šal kojim je bila
potpuno umotana. Iznad šala virile su okrugle okice pune suza
I samo čuo tih povik, a odmah zatim zve- jer su svaki minut očekivali komandan-
sad kad se sjetim ratnih zima na Ma-
ket opreme. Zastajali bismo samo da taj
ta bataljona da dođe sa svojim ljudima.
jevici, u po me ljeta cijelim tijelom
nesretnik otrese snijeg sa sebe i odmah
prođu trnci. Bio je to posljednji dan
Pitali smo borce koji su već bili tu šta
1993. godine. Kamion se nije mogao
Noć je bila veoma hladna, led i snijeg
skroz probiti, pa je nas dvadesetak voj- ubrzano kretali. se dešava, ali ni oni nisu tačno znali. Je-
dan stariji čovjek čučnu pripaljujući ciga-
nika ostavio malo dalje od položaja koje prštali su pod nogama poput polomljenog ru pored nas i poče pričati. “Sve je počelo
je na Majevici držala Armija Republike stakla. Često se znalo dogoditi da dobiješ prije sat. Zapucali su, a lijevo od nas bili
Bosne i Hercegovine. granu po i onako promrzlom licu od svog su valjda krenuli njihovi izviđači. Mada
Izašli smo brzo, postrojili se i uzeli prethodnika koji bi je zategao prolazeći – mi je to nelogično. Onda su naši ispalili
svoju opremu. Nije bilo nikakve direk- nije da nije bilo bolno. svjetleću granatu, obasjalo je cijeli krajo-
tne naredbe, jedino što se znalo jeste da Gore, na samom vrhu brijega, čuli su lik”, othuknu starac.
nas hitno trebaju na ovom dijelu maje- se pokoji pucanj i galama. U tom momentu odjeknuše jedna pa
vičkog ratišta. Naš užurbani tempo brzo je dao žuđene druga detonacija. U šumi su se čuli gala-
U koloni, jedan za drugim, krenuli rezultate, za nekoliko minuta vidjeli smo ma, plač i vriska. Tog časa dotrča koman-
smo uz brdo. Bila je to prečica, uska pje- ispred sebe zemunice iz kojih se poma- dant bataljona Prve tuzlanske brigade,
šačka staza, kojom smo mogli brže doći lo pušilo. Dvadesetak metara ispred njih sav zadihan: “Momci, budite spremni,
do naših položaja. Brzo smo se kretali ka čekalo nas je četiri ili pet vojnika. Šću- to su izgleda civili, nismo sigurni šta se
brežuljku lijevo od Ban Brda. Obrastao ćureni ispod zimskih jakni, cupkali su dešava. Ili će ih potjerati kroz ovu šika-
sitnim šibljem, bio je gotovo neproho- ritmično u mjestu. ru, ili će ih koristiti kao živi štit, otvorite
dan. Idući ka liniji razgraničenja izme- Nazvaše nam selam, svi se oko njih desetere oči.”
đu naših i srpskih rovova, često smo pa- okupismo. Upitaše nas nabrzinu kako smo Čuli smo mnogo puta jezive priče o
dali u duboki snijeg. Za trenutak bi se prošli u putu i pozvaše da uđemo u liniju živom štitu, ali nikad to niti jedan od nas

50 10/9/2020 STAV