Page 53 - STAV broj 288

Alija Izetbegović u Chicagu 1990. s Bećirom
Tanovićem i Senadom Agićem
Izetbegoviću omogućili uvid u stanje među
našom emigracijom.
Tokom boravka u Sjevernoj Americi,
osim susreta s bošnjačkom emigracijom,
Izetbegović je imao i niz sastanaka sa srp-
skom i hrvatskom emigracijom, koji su u
političkom smislu bili aktivniji od Bošnja-
ka. Zanimljivi susreti na ovom putovanju
odigrali su se i u Jugoslavenskoj ambasa-
di u Washingtonu, koju je vodio Dževad
Mujezinović, jedan od rijetkih Bošnjaka
(tada Muslimana) koji su bili diplomatski
predstavnici Jugoslavije. Upravo su podaci
koje je Mujezinović tokom jednog od sasta-
naka predočio Izetbegoviću davali prikaz
zastupljenosti Bošnjaka na pozicijama u U Torontu
diplomatiji: “Od Mujezinovića sam saznao
podatke o inferiornom položaju Bošnjaka u su doživjele druga i treće generacije naših Izetbegovićeva vizija gledala je u budućnost.
tadašnjim diplomatskim službama Jugosla- iseljenika, sasvim je jasno koliko je bitno Svjestan neposredne opasnosti, znao je da
vije. Od oko 1.770 zaposlenih u Ministar- integrirati dijasporu u važne procese u bu- podrška dijaspore može imati presudnu
stvu vanjskih poslova Jugoslavije, bila su dućim dešavanjima. Alija Izetbegović je ulogu, pa je logičnim slijedom okolnosti
samo 23 Bošnjaka, ili manje od 1,5 posto. imao opću podršku Bošnjaka Bosne i Her- dijasporu želio uključiti u bitne procese.
Bošnjaci su tada činili više od 8 posto sta- cegovine i domovinskih zemalja neposred- Da je ozbiljno vjerovao dijaspori, svjedoči
novništva Jugoslavije.” (Sjećanja, str. 90) no prije prvih demokratskih izbora, što mu i imenovanje Muhameda Šaćirbegovića na
je svakako bilo dovoljno za pobjedu. Ipak, mjesto ministra vanjskih poslova Republike
POMOĆ IZ SAD-A U ODBRANI OD Bosne i Hercegovine. Šaćirbegović je veći
AGRESIJE dio života proveo i dijaspori, gdje je stekao
Desetodnevna posjeta dijaspori imala “Od Mujezinovića sam obrazovanje i izuzetno dobre kontakte, što
je za cilj osnažiti vezu između domovine i je kasnije iskoristio u smjeru promoviranja
dijaspore, što je definitivno postignuto. Da saznao podatke o inferiornom i jačanja Republike Bosne i Hercegovine.
je ova konstatacija tačna, svjedoče različite položaju Bošnjaka u tadašnjim Širom bošnjačke dijaspore i danas imamo
vrste pomoći i lobiranje koje je pristizalo značajan broj vrijednih i obrazovanih Boš-
upravo iz Sjedinjenih Američkih Država diplomatskim službama njaka koji mogu pomoći domovini na više
od naših sunarodnjaka za vrijeme Agresije Jugoslavije. Od oko 1.770 načina, a svakako značajan broj to i čini.
na Bosnu i Hercegovinu. Trideset godina Stoga, priča da su domovini pripadnici
nakon spomenutih zaboravljenih, ali izu- zaposlenih u Ministarstvu dijaspore potrebni samo neposredno prije
zetno značajnih posjeta Alije Izetbegovića vanjskih poslova Jugoslavije, izbora pada u vodu. Jedan od zadataka pro-
u dijaspori, primjetno je da su naši suna- bosanske politike u budućnosti treba biti
rodnjaci izvan domovine, za razliku od bila su samo 23 Bošnjaka, ili pronalazak i uključivanje mladih i obra-
prethodne generacije iseljenika, u znatno manje od 1,5 posto. Bošnjaci zovanih pripadnika bošnjačke dijaspore
većoj mjeri obrazovani i izuzetno integrirani u političke procese. Znajući konstelaciju
u društva zemalja u kojima trenutno žive. su tada činili više od 8 posto odnosa na političkoj pozornici, lobiranje iz
Sposobnost i kapacitet bošnjačke dijaspore stanovništva Jugoslavije” dijaspore nameće se kao izuzetan faktor za
došla je do izražaja prije trideset godina, a državu Bosnu i Hercegovinu u narednom
uzimajući u obzir izuzetan napredak koji (“Sjećanja”, str. 90) periodu. n

STAV 10/9/2020 53