Page 35 - STAV 119 15.06.2017

Jednostavno sam shvatio da crnogorsko
društvo nije ni demokratski ni intelektualno
opremljeno za razgovor na te teme i da u tom
smislu kasni “punih stotinu godina” za nekim
ljudima koji su u Njegoševom djelu vidjeli
nešto što može biti uvredljivo za nekoga ea

kuknjavom” ja vidim kao izgovor za inertnost i odsustvo vizije
u rješavanju gorućih pitanja. Samo cjelovita, stabilna i sređe-
na BiH može biti neko od koga možete tražiti podršku. Uz to,
nema niti jednog savremenog evropskog pitanja koje istovre-
meno nije i bosansko i obratno. Zato je sudbina Bosne direktno
povezana sa sudbinom Evrope. U tom su smislu moja očekiva-
nja optimistična jer narod koji je preživio posljednji pakao rata
nema pravo kazati da nešto ne može.

STAV: Ne čini li Vam se da postoji slaba svjesnost o tome da
su Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori zaista blizu, a
da se ta blizina praktički ne kapitalizira ni politički ni kulturno?
RASTODER: Čini mi se da postoji svijest o jedinstvenoj sud-
bini, ali ne i svijest da to nije slučajnost. To bi značilo da bi
emociju trebalo racionalizirati i pragmatizirati kroz kulturu euro-asfalt
pamćenja. Da bi se to desilo, potrebno je raditi na izgradnji in-
stitucija koje će biti utočište zajedničkih emocija i biti od kori-
sti svima. Ako tvrdite da toga nema, u pravu ste, kao što mislim
da sam i ja u pravu ako tvrdim da toga nije nikad bilo i da su www.euro-asfalt.ba
svi novi počeci manje od potrebnog, ali i više od prethodnog.

STAV: Na koji način čuvate bosanski jezik u Crnoj Gori i mo-
stav.ba
žete li nam objasniti kako se Vaše ime našlo na listi potpisni-
ka Deklaracije o zajedničkom jeziku?
RASTODER: Bosanski jezik u Crnoj Gori ustavna je katego-
rija koja je provedena i u obrazovni sistem. I tu nema šta da se
čuva, već samo da se unapređuje, nadograđuje i implementira.
Što se tiče potpisa koji pominjete vezano za Deklaraciju o za-
jedničkom jeziku, ne znam odakle tako nešto jer ja to nijesam
potpisao. Zašto? Moram naglasiti da sam na molbu književni-
ka Arsenijevića iz Beograda da potpišem taj dokument tražio
da mi samo odgovori kako se zove taj “zajednički” jezik. Pošto
nije bilo odgovora, osim konstatacije da ga svako zove ime-
nom koji mu odgovara, bio sam mišljenja da podršku za takvo
stanovište treba dobiti u Zagrebu i Beogradu, a da Podgorica i
Sarajevo po prirodi stvari ne bi tome trebali biti smetnja. Bez
obzira koliko mi je blisko Krležino stanovište o jednom jeziku
s više imena, teško bih sebi dopustio toliku količinu intelek-
tualne naivnosti, a da ne shvatim da ponekad nijesu dovoljne
samo dobre namjere. U konačnom, Deklaracija o zajedničkom
jeziku može se smatrati iznuđenim pragmatizmom jezikoslova-
ca izvan objektivne realnosti kojoj su joj upravo oni značajno
kumovali. Žao mi je, ali ko me god potpisao uradio je to mimo
moje volje. Ne ljutim se na tako nešto jer su i naše iluzije če-
sto “zajedničke”.
STAV: Na koji način promatrate Njegoša i njegov “islamofob-
ni” pjev?
RASTODER: Na način što poštujem javno dato obećanje, po-
slije niza neuspješnih pokušaja da otvorim intelektualni dijalog
na tu temu, da o tome neću više javno govoriti. Jednostavno sam
shvatio da crnogorsko društvo nije ni demokratski ni intelektu-
alno opremljeno za razgovor na te teme i da u tom smislu kasni
“punih stotinu godina” za nekim ljudima koji su u Njegoševom
djelu vidjeli nešto što može biti uvredljivo za nekoga. n

STAV 15/6/2017 35