Page 64 - STAV broj 353

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (94)
UZDAH KOJI JE

SLOMIO TIŠINU

“Čuvajte se, djeco. Hajte s Božijom pomoći i čuvajte se”, mahnu
nam Omer rukom i nesta u polumraku prema izvoru. Mi tromo
Piše: Amir HASANOVIĆ krenusmo niz cestu. Noge su me jedva nosile, k’o utrnute. Još
jednom sam se okrenuo i pogledao prema malom mezarju u
haremu. Iza nas, u sjeni drveta, gubili su se obrisi dva bijela nišana...

etni topli povjetarac puhao
je preko mahale. Donosio je
šaroliki miris cvijeća iz su-
LJsjednih avlija. U akšam su se
miješale boje i mirisi katmera, tuzlanče-
ta i smilja s mirisom tek pokošene trave
u bašči do nas.
Sjedili smo na nekim starim daska-
ma i upijali mirise. Danas smo cio dan
ovdje, u selu Gračanica, u Živinicama.
Trebali bismo ujutro krenuti za Bradin.
Na kotu koju agresori nikako nisu ostav-
ljali na miru. Iako smo jutros trebali poći
na neko živiničko ratište, plan je izmije-
njen. Zato smo cijeli današnji dan u ne-
kom iščekivanju.
Stari dedo, u čijoj smo avliji bili, pri-
čao nam je o nekim prošlim vremenima
i svim nedaćama kroz koje je prolazio u
svojih sedamdeset godina. Vidjelo se na
dedinom licu i njegovim pogurenim leđi-
ma, i bez te priče, da ga život nije mazio.
Volio sam biti u društvu ovakvih i
sličnih staraca. Bili su svojevrsna enci-
klopedija naše prošlosti, našeg beznađa i
svjedoci našeg kolektivnog zaglupljiva-
nja u prošlim sistemima. Nerijetko sam
slušao, bez obzira na podneblje ili mje-
sto, identične priče o borbi tih ljudi za
komad prava na vjeru, slobodu i svoju
nacionalnost.
Tek se prvi mračak navlačio na mahalu
kad je dedo Omer zovnuo nanu Kadiru
da iznese kahvu na avliju. Mi smo, u pr-
vom momentu, negodovali i govorili da ne
treba. “Ma, djeco, ni mi ne pijemo pravu,
malo ječma i malo pšenice. Da čojk ima
uzašta promuhabetiti, nekako je drugačije
uz findžan”, smijući se, objašnjavao nam
je njihovu zamjensku recepturu za kahvu.

64 10/12/2021 STAV