Page 68 - STAV broj 353
P. 68

DRUŠTVO


                                             Heroji bez ordenja (12):

                                             Omer Omerica Ičanović

                                             HRABAR






                                             DO SMRTI







                                             Ičanović je više puta nagrađivan od komandanta 505. brigade
                                             Armije RBiH. Ranjen je 11. januara 1993. godine u operaciji “Munja
                                             ‘93”. Poginuo je 26. novembra 1994. godine u rejonu Bihaća, pri
                                             zaustavljanju jedne od najvećih neprijateljskih ofanziva na ovaj
                                             grad. Posthumno je proizveden u čin natporučnika Armije RBiH
                                             12. januara 1996. godine.




          Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ            i prvi među njima, bio je i Omer Ome-
                                            rica Ičanović, hrabri komandir trećeg   OMERICA SE NIČEGA NIJE BOJAO
          Fotografije: Agan SKENDEROVIĆ     voda Čete za specijalne namjene “Ham-  Jedan od najboljih Omerovih prija-
                                            za” 505. brigade.                  telja bio je Mersud Sijamhodžić. Družili
                a velike zasluge u proteklom ratu   Omer Ičanović (sin Miralima i Katke)   su se još od srednjoškolskih dana kada
                pripadnici 505. brigade Petog kor-  rodio se 1966. godine u Bužimu. Osnov-  su išli skupa u školu u Bosansku Krupu.
                pusa Armije Republike Bosne i   nu školu završio je u rodnom mjestu, a   “Omer je bio hrabar do smrti i ničega se
         ZHercegovine nagrađeni su s 51     srednju u Bosanskoj Krupi. Bio je oženjen   nije bojao. Zbog nešto nižeg rasta, svi su
          značkom “Zlatni ljiljan”. Iako se taj broj   i sa suprugom Ismetom imao je četvero   ga zvali Omerica. Uvijek ga je bilo ondje
          čini velikim, upućeniji u ratni put ove   djece: Almu (1987), Elmu (1989), Begana   gdje su bila neka ‘marisanja’. Nastupa-
          brigade stava su da je on trebao i morao   (1992) i Alminu (1994). Od prvog dana   njem agresije uključili smo se u odbranu
          biti dosta veći. Zato i ostaje žal zbog či-  rata bio je pripadnik Armije RBiH. Više   zemlje i najveći dio rata proveli zajedno u
          njenice da je veliki broj istaknutih boraca   je puta nagrađivan od komandanta bri-  ‘Hamzama’ i Vojnoj policiji. Skupa smo
          i starješina ostao bez ovog priznanja, po-  gade. Ranjen je 11. januara 1993. godine   sudjelovali u oslobađanju Ćorkovače 7.
          put Huseina Račića Rače, Ahmeta Dekića,   u operaciji “Munja ‘93”. Poginuo je 26.   oktobra 1992. godine, a potom i u ‘Munji
          Huseina Džambića Džambe, braće Sulje   novembra 1994. godine u rejonu Bihaća,   ‘93’. U vrijeme ‘Munje ‘93’ kao pripadnici
          i Ismeta Isakovića, Ibrahima Šahinovića   pri zaustavljanju jedne od najvećih ne-  Vojne policije bili smo na mjestu spajanja
          Briške, Dževada Bajrektarevića, Reufa   prijateljskih ofanziva na grad Bihać. Po-  naših jedinica, sa zadaćom da četnicima
          Durakovića, Nijaza Dizdarevića Masnog   sthumno je proizveden u čin natporučnika   onemogućimo pojačanje. Tu smo odra-
          i mnogih drugih. Jedan od takvih, ako ne   Armije RBiH 12. januara 1996. godine.   dili svoj dio posla. Međutim, u toj akciji

          S obilježavanja                                    Postrojavanje trećeg voda
          Dana                                               ispred komande 505. brigade
          brigade
          15. 8. 1993.


















         68  10/12/2021 STAV
   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73