Page 72 - STAV broj 353

DRUŠTVO

Prvi pad Bišća
KAKO JE KAPETAN

LAMBERG PREDAO BIHAĆ

HASAN-PAŠI PREDOJEVIĆU

Glavna utvrda na Uni desetljećima je odolijevala napadima
Tekst i fotografija: Izet PERVIZ
Osmanlija sve dok jato divljih gusaka i pataka ne najavi katastrofu.

odine 1578. doletje nad izglad-
njeli Bihać ogromno, do tad
neviđeno jato gusaka. Bilo je
Gtoliko, iščuđava se mađarski
historičar Nikola Mikloš Ištvani, da se
“njimi sva Una napunila i obližnja sela
pokri”. Njemački lingvist Megiser Hie-
ronymus smjelo tvrdi da je među guskama
bilo i pataka i da su se izmiješale u vrto-
glavom kovitlacu. Dolijetale su danima,
kevtale i kagtale, izgubljeno, kao da su
zalutale. Bijahu ugojene pa se činjaše da
dalje ne mogu ni letjeti i da će zauvijek
ostati na obalama unskim. Oblak ptičiji
nad Bihaćem postajao je sve gušći, a ptice
u njemu bijahu sve nervoznije te se ko-
mešaše u virovima koji se spiralno podi-
zaše k nebu, visoko, u nevid. Izgledale su
kao da su najednom pogubile tajanstvene
ptičije kompase pa ne znaju kud dalje da
nastave i tako, sumanute od očaja, kru-
že bez prekida i podižu se k nebu i opet
spuštaju ka zemlji, u tom čudnovatom,
reklo bi se, sudbonosnom plesu. Prizor
bijaše toliko neobičan i dirljiv da svi gra-
đani Bišća, mjesecima izgladnjivani, po
cijeli dan držaše glave uzdignute, pogle-
dom prateći unezvijerene ptice, sve dok
ih vratovi ne bi zaboljeli. na ade, na grudobrane, na vrbe, na janji- da je nečim odredi u vremenskoj datosti.
I tamo, preko bihaćkih zidina i vode- čarska koplja, da se odmore pa da opet Najednom, hiljade ptica, kao da je grad
nog opkopa u koji svratiše Unu, sve bijaše ulete u ptičije svrdlo koje je probadalo nenadano udario, poče padati s neba među
zamrlo. Opsjedatelji se sasvim zaboravi- unespokojeno olovno nebo nad Bihaćem. izgladnjele bihaćke stanovnike i vojsku,
še pa umukoše topovi s Debeljače i utrnu Trećeg dana, kada se otrijezniše od čuda, nadovezuje se na njega desetljećima kasnije
se svako nastojanje janjičara da na juriš dominikanci, sluteći u izbezumljenim pti- Janez Vajkard Valvasor, koji će u povijest
provale kroz jednu od bihaćkih kapija. cama najavu zla, do predvečerja udarahu kročiti kao jedna od najvažnijih ličnosti
Lagumdžije izađoše iz laguma i škiljeći u crkvena zvona ne bi li ih poplašili, ali slovenske historiografije, a njegov će lik,
očima nenaviklim na svjetlost, zaneseni uzalud, činilo se: još su žešće dolijetale i kada Slovenija stupi u nezavisnost, zavr-
kao djeca, gledahu taj nestvarni ptičiji još strastvenije svrdlale nebom. šiti na novčanici od dvadeset tolara. Ako
svijet što se krili bez prestanka u toj ne- je za vjerovati ovom kranjskom plemiću,
dokučivoj, ali čarobnoj igri – svakog je PTIČIJI POKOLJ koji je sav svoj imetak potrošio na puto-
čovjeka tih dana u Bišću i oko njega pre- Tada među pticama nastade “ljuti boj vanja, knjige, stari novac i ostale starine,
tvarala u čežnjivo dijete. Nikom, ni glad- i pokolj”, zapisuje siroti Hieronymus, za- a zbiljski vjerovao u vještice i vragove i
nim Bišćanima, ni ščuđenim Osmanlija- boravljajući, jadan, uslijed silnog uzbuđe- crnu magiju, tih dana duž cijelog Otoka
ma, ne pade napamet da pokuša na prepad nja, da je na početak rečenice stavio vre- svetog Ladislava gorjele su vatre, a na ra-
uhvatiti neku od ptica koje se spuštahu mensku odrednicu pa da je stoga dužan i žnjevima nad žarom okretala se operutana

72 10/12/2021 STAV