Page 73 - STAV broj 353
P. 73
guščija i pačija tijela i nikad Bišćani ne
pojedoše više guščije džigerice.
Jednog dana, sasvim nenadano, patke
i guske počeše se raznizavati iz svog ne-
beskog svrdla i načiniše takav oblak nad
Bihaćem da se cijelog popodneva ništa
nije vidjelo. U predvečerje, postrojivši
se u nepravilne redove, poletješe prema
Plješevici i nestadoše da ih niko nikad
više ne vidi.
Kad se narod dobro najeo i kada su
i posljednju gusku okrenuli na ražnju,
tek tada dođoše do njih glasovi razuma
koje uzvikivahu isprepadani domini-
kanci. Njima se pridružiše proricatelji,
gatalice, bajalice, faledžije, te počeše sri-
cati kako to s patkama i guskama i nije
baš najbolji glas. Oni što su znali gleda-
ti u zapaljene kosti sasvim smjelo reko-
še kako je to znak sigurne propasti i da
će Bihać uskoro pasti. Jedan dio građana
odmah se spakova i zatražiše od kapeta-
na bihaćkog Tome Dornberga da ih već
te noći izvede napolje i da se Bihać pre-
da. Ovaj sazva vijeće. Nakon cjelovečer-
njeg vijećanja, pade pred zoru odluka da
se Bihać ne napušta do daljnjega i da se
još može braniti.
Ali odluka vijeća ne zaustavi narod.
Sada je bilo sve više onih koji su oblije-
tali oko suca Mikule Zemlića i kapetana
Tome, tražeći da im izdaju preporuke da
napuste svoj grad. Taj pritisak na općinu
bihaćku popuštao je samo u onim dani-
ma kada bi gradska posada uspjela da se
nekako probije kroz janjičarske straže i
pribavi hrane. A pravo veselje, kada svi
zaboraviše na patke, i na guske, i na crna
predskazanja u sažeženim ptičijim kosti-
ma, i na propusnice, i na dominikanska
upozorenja, i na odlazak iz grada, dogodi
se u augustu 1591. godine. Tada Osman-
lije okrenuše vojsku na Šturlić, a Bišćani
iskoristiše tu priliku pa uletješe u Krba-
vu. Dovedoše otuda nekoliko odrpanih i
isprepadanih sužanja, ali i 1.500 ovaca i
250 goveda. Opet se Bišćani dobro naje-
doše, ali im uskoro i gozba s janjećim i
goveđim pečenjem udari na nos kao i ona
tri godine ranije kada su se gostili gušči-
jim i pačijim batacima.
Već sljedećeg mjeseca cijelu unsku
dolinu pod Debeljačom protrese strašna
eksplozija, tako silovita da purgari bihaćki
u prvi mah pomisliše da je potres. Ubrzo
prostruji gradom glas da su lagumdžije Ha-
san-paše Predojevića u lagum pod Ripčom
postavili toliko baruta da je cijela kula od-
letjela u zrak i pobila sve Ripčane izuzev
jedne žene i jednog djeteta koji ogluhoše
uslijed onolike eksplozije. Tog dana opet
građani stadoše pred suca i pred općinu i
zatražiše preporuke, a prava panika među
njima zavlada s početka naredne godine,
kada ostadoše bez zapovjednika. Kažu
STAV 10/12/2021 73