Page 73 - STAV broj 353
P. 73

guščija i pačija tijela i nikad Bišćani ne
          pojedoše više guščije džigerice.
            Jednog dana, sasvim nenadano, patke
          i guske počeše se raznizavati iz svog ne-
          beskog svrdla i načiniše takav oblak nad
          Bihaćem da se cijelog popodneva ništa
          nije vidjelo. U predvečerje, postrojivši
          se u nepravilne redove, poletješe prema
          Plješevici i nestadoše da ih niko nikad
          više ne vidi.
            Kad se narod dobro najeo i kada su
          i posljednju gusku okrenuli na ražnju,
          tek tada dođoše do njih glasovi razuma
          koje uzvikivahu isprepadani domini-
          kanci. Njima se pridružiše proricatelji,
          gatalice, bajalice, faledžije, te počeše sri-
          cati kako to s patkama i guskama i nije
          baš najbolji glas. Oni što su znali gleda-
          ti u zapaljene kosti sasvim smjelo reko-
          še kako je to znak sigurne propasti i da
          će Bihać uskoro pasti. Jedan dio građana
          odmah se spakova i zatražiše od kapeta-
          na bihaćkog Tome Dornberga da ih već
          te noći izvede napolje i da se Bihać pre-
          da. Ovaj sazva vijeće. Nakon cjelovečer-
          njeg vijećanja, pade pred zoru odluka da
          se Bihać ne napušta do daljnjega i da se
          još može braniti.
            Ali odluka vijeća ne zaustavi narod.
          Sada je bilo sve više onih koji su oblije-
          tali oko suca Mikule Zemlića i kapetana
          Tome, tražeći da im izdaju preporuke da
          napuste svoj grad. Taj pritisak na općinu
          bihaćku popuštao je samo u onim dani-
          ma kada bi gradska posada uspjela da se
          nekako probije kroz janjičarske straže i
          pribavi hrane. A pravo veselje, kada svi
          zaboraviše na patke, i na guske, i na crna
          predskazanja u sažeženim ptičijim kosti-
          ma, i na propusnice, i na dominikanska
          upozorenja, i na odlazak iz grada, dogodi
          se u augustu 1591. godine. Tada Osman-
          lije okrenuše vojsku na Šturlić, a Bišćani
          iskoristiše tu priliku pa uletješe u Krba-
          vu. Dovedoše otuda nekoliko odrpanih i
          isprepadanih sužanja, ali i 1.500 ovaca i
          250 goveda. Opet se Bišćani dobro naje-
          doše, ali im uskoro i gozba s janjećim i
          goveđim pečenjem udari na nos kao i ona
          tri godine ranije kada su se gostili gušči-
          jim i pačijim batacima.
            Već sljedećeg mjeseca cijelu unsku
          dolinu pod Debeljačom protrese strašna
          eksplozija, tako silovita da purgari bihaćki
          u prvi mah pomisliše da je potres. Ubrzo
          prostruji gradom glas da su lagumdžije Ha-
          san-paše Predojevića u lagum pod Ripčom
          postavili toliko baruta da je cijela kula od-
          letjela u zrak i pobila sve Ripčane izuzev
          jedne žene i jednog djeteta koji ogluhoše
          uslijed onolike eksplozije. Tog dana opet
          građani stadoše pred suca i pred općinu i
          zatražiše preporuke, a prava panika među
          njima zavlada s početka naredne godine,
          kada ostadoše bez zapovjednika. Kažu


                                                                                                   STAV 10/12/2021 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78