Page 70 - STAV broj 353

DRUŠTVO

riječima, Omer je poginuo u njegovoj pan-
cirki koju mu je pozajmio desetak minuta
ranije. “Nakon četničkih napada na Bi-
hać, naša je četa iz Velike Kladuše otišla
u ispomoć u Bihać. Jedan je vod otišao
na Debeljaču, a dva voda su raspoređena
u okolini Zavalja, nedaleko od kasarne
Grmeč. Kad smo došli gore, borci iz 502.
su se već bili povukli s početnih položa-
ja. Situacija je bila haotična. Puca sa svih
strana, padaju granate, imaš osjećaj da sve
gori. Onda panični povici: ‘Pade linija, ode
sve u vraga!’ Ispred je bila neka planinar-
ska staza, s kojom se skraćuje asfaltni put
koji vodi prema Plješevici. Većina boraca
se kretala uz tu planinarsku stazu, čas gore,
čas dolje, a meci i granate su prštali oko
S članovima benda “Krvave usne” nas. Nema šta nas nije tuklo, od minoba-
cača, boforsa, pamova, patova i sl. Nakon
Brkića Koplja, preko Trnova do robne bočnog povlačenja jedne ili dvije čete bo-
kuće u gradu. Poslije sloma ‘Prve autono- raca 502, naša dva voda su se našla u ne-
mije’ učestvovali smo u ‘Brezi ‘94’, ‘Mo- prijateljskom okruženju. Četnici su prošli
stobranu ‘94’, prvim akcijama na ‘Drugoj kroz nebranjeni dio jarka Zavaljske drage
autonomiji’ te u bici za odbranu Bihaća, i došli nam toliko blizu da smo ih mogli
gdje je Omer i poginuo. U nekoliko na- čuti kako dovikuju: ‘Fataj ih i kolji!’ Na
vrata išli smo na kampiranja uz Unu i kraju je ispalo da su samo naša dva voda
na jezero Branu, gdje smo mi handžarci ostala da brane taj dio linije. Svi ostali su
imali zadatak da učimo plivati one koji se povukli. I u jeku najvećih borbi Omeru
nisu znali. Kasnije će se ispostaviti da je sam dao svoju crnu pancirku. U jednom
to bio dio pripreme za akciju ‘Forsiranje momentu on je istrčao ispred sviju, otvo-
Une’, koju je komandant Nanić još rani- rio vatru i počeo dozivati četnike: ‘Hajte
je zamislio.” ovamo, čekamo vas!’ Ja mu dovikujem da
Omerov je vod u više navrata sudje- se pazi, a on po svom. Svuda oko njega po
lovao u bitkama na bihaćkom ratištu, cesti pršte rasprskavajući meci. I na izlazu
počev od “Februarske ofanzive”, pa u s te staze na asfaltni put jedan projektil je
borbama koje su vođene nekoliko dana pao tačno ispred njega, od čega je na licu
nakon “Mostobrana”, potom u napadima mjesta bio mrtav. Geleri su ga sasjekli. To
na Debeljaču i Zavalje. “Kad je krenula je bilo oko podne. Pored njega taj dan nam
silovita ofanziva na Bihać, naš vod je di- je poginuo i saborac Nuhan Duranović”,
gnut s velikokladuškog ratišta. Četnici Za vrijeme priča nam Refo Kauković.
su za kratko vrijeme bili došli nadomak služenja JNA Naglašava da je Omer Ičanović bio
grada. Komanda Korpusa je bila izmje- izuzetno hrabar starješina koji nikad nije
štena u hotel ‘Park’, gdje smo i mi stigli boraca Petog korpusa. Mi smo pozvani da kalkulirao. Najviše je mrzio kukavičluk:
po upute. Tu nas je dočekao general Du- pomognemo u zaustavljanju napredova- “Za većinu saboraca on je bio tip koji je
daković i kazao: ‘Pomagajte, braćo Bu- nja četnika. I dobro se sjećam momenta cijeloj ekipi podizao samopouzdanje. O
žimljani!’ Svima je laknulo kad su nas kad Omerica leži i puši cigaru. Hladno je, njemu se može ispričati hrpa zanimljivih
ugledali. Odmah smo otišli na zadane po- magla, četnici zavijaju kao vukovi i sve detalja jer je bio čovjek koji je uvijek bio u
ložaje. Noć je bila mirna, ali sutra ujutro djeluje jako jezivo. Kad su se četnici po- žiži važnih dešavanja. Ispod te gorštačke
su ponovo krenuli napadi koje smo odbili. čeli približavati našim položajima, neki naravi koja ga je u očima drugih oslikavala
I tu nam je poginuo komandir Omerica momci iz 501. su se digli da bježe. E kad kao velikog junaka krio se i veliki emoti-
koji je slovio za borca koji se ničega nije je Omer na njih brecnuo: ‘Ma gdje ste vi vac. Ne mogu nikad zaboraviti trenutak
bojao. Kad je smjelost u pitanju, malo ih pošli, momci?!’ Kažu: ‘Eto četnika.’ Veli kada je, pogođen Harijevom pogibijom,
je koji su mu mogli parirati. Nije on bio on njima: ‘Ma vraćaj se nazad u rovove plakao baš k’o dijete. Bio je borac koji je
ni nešto korpulentan koliko je bio odva- dok vas ja nisam ovdje izrešetao. Zar se zavrijedio da ga se pamti. Svojom hrabro-
žan i neustrašiv. Imao je pomalo prijeku tako brane položaji? Pa valjda smo mi tu šću i nepokolebljivošću zaslužio je svako
narav, koja je najviše dolazila do izražaja da zaustavimo četnike.’ I vratiše se ovi priznanje. Velika je nepravda što mu po-
kad bi se desila kakva nepravda. Ostao nazad i odbranismo se mi. Tu je i Etko sthumno nije dodijeljen ‘Zlatni ljiljan’,
je upamćen po nekim reakcijama prema Šerin bio ranjen”, prisjeća se Omerov sa- za kojeg je bio kandidiran.”
borcima koji nisu bili na razini zadatka. borac Munir Imšir. Osim po hrabrosti, Omer Ičanović
I danas pamtim situaciju kad smo bili na ostao je upamćen i kao veliki veseljak,
Turskom Kozjenu iznad kasarne Grabež. BORAC KOJI JE ZASLUŽIO DA GA SE ali i vrsni pjevač. Njegov saborac Ner-
Tu veliku akciju izvodila je 501. bihaćka PAMTI min Šabić kaže da je Omerica bio “bo-
brigada. Međutim, akcija nije uspjela i U vrijeme pogibije u Omerovoj blizini rac čije je cijelo tijelo bilo ‘jedno veliko
ubrzo je uslijedila neprijateljska kon- bio je i komandir Čete za specijalne namje- srce’, ali i čovjek koji je mogao zapjevati
traofanziva, u kojoj je zarobljeno mnogo ne “Hamza” Refko Kauković. Po Refkinim kao niko živ.” n

70 10/12/2021 STAV