Page 75 - STAV broj 353

bihaćke strane. Prava je šteta što histori- Kad se narod dobro najeo i kada su i posljednju gusku
ja nije zapamtila ime ovog čovjeka, ali je
sasvim dosljedno zabilježila velikodušnu okrenuli na ražnju, tek tada dođoše do njih glasovi razuma
Hasan-pašinu gestu. Ne samo da nije po- koje uzvikivahu isprepadani dominikanci. Njima se pridružiše
sjekao Langerovog glasnika već je, da bi
potvrdio snagu svoje “vire date Bišćani- proricatelji, gatalice, bajalice, faledžije, te počeše sricati kako
ma i njihovom kapitanu”, poslao u grad s to s patkama i guskama i nije baš najbolji glas. Oni što su znali
Langerovim glasnikom jednog od svojih
begova da u njegovo ime nastavi pregovore gledati u zapaljene kosti sasvim smjelo rekoše kako je to znak
oko predaje. Langer i suci, koji još sjeđa- sigurne propasti i da će Bihać uskoro pasti.
še u njegovim odajama, bijahu zapanjeni
kada se na vratima pojavi čovjek pod
turbanom, brkat, u čakširama, potpuno je jahalo pedeset kršnih brkajlija sa ša- Opisujući ove događaje hladnokrvno, bez
razoružan, a odlično je govorio njemački. kama položenim na balčak sablje i svaki svoga mišljenja i suda, mađarski hroničari
Nije im trebao ni pun sahat da se dogo- čas spremnih skašiti u kašu svakog ko bi kazuju kako Hasan-paša nije odmakao ni
vore. Kada se pojaviše u dvorištu, sa svih i najmanjim migom dao naslutiti da je do Izačića a jedan dio vojnika koje je osta-
grudobrana, bedema i kula zaoriše se po- spreman zlo načiniti Hasan-paši. Iza nje- vio u Langerovoj pratnji poče da se nateže
klici odobravanja. Ispraćeni ovacijama, iza- ga jahali su njegovi “dobaši” (mađarski sa ženama i djecom i stanu ih otimati. I ni
đoše s onim Osmanlijom na gradska vrata i historičari vjerovatno misle na odobaše jednom riječju ne aludirajući da bi sve to
kapetan Langer, i suci, i Nikola, i Matej, i pa pogrešno pišu ovu riječ koja označava moglo biti namješteno i naređeno čak i od
Ivan, i s njima časnik Toma Gal. Hasan-aga zapovjednika janjičarskih četa) i svaki čas samog Hasan-paše, nastavljaju oni opisivati
ih dočeka pod svojim čadorom i počasti ih gurali su ruke u škrinje na konjima, vadi- dalji tok događaja držeći se samo činjenica, a
čajem i đevrecima, a onda pred njih sluge li zlatnike i bacali ih okupljenoj svjetini. puštajući čitaoce da sami donose zaključke.
počeše redati razna jela, tavan slatkog – ta- Kada je došao do Crkve svetog Antuna, Kazuju da je prvi pobjesnio Nijemac Tomo
van slanog, sve po redu i običaju, i na kraju tu je Hasan-paša sjahao i otvorio nekoliko Gal, koji je tih dana izgledao tako smrknut
zašećereni pilav kuhan u mlijeku koji do škrinja punih zlata i srebra i poče da ih i i ljutit da je jedva čekao ovakvu priliku. On
tad niko od njih nije kušao. Usred gozbe sam zagrablja pregrštom i baca okuplje- prvi isuka mač i sasiječe nekog Veli-agu,
Hasan-aga se zakle nad svojom sabljom, nom narodu. Tada se pope na jedan kamen a rani Ibrahima, zapovjednika šajkaša iz
ličnim poklonom sultana Murata III, da će pred crkvom na kojem bijahu uklesane Gradiške, koji su prvi, kazuje se, počeli
svakog ko želi otići pustiti neka ide kud mu rimske loze i obrati se Bišćanima. Govorio otimati žene i djecu u roblje. Nastade opći
drago i neka ponese sa sobom sve svoje, a je turski, mada su svi očekivali da im se pokolj u kojem gotovo svi kršćani pogibo-
“koga je volja ostati u gradu, neka mu je i obrati na maternjem jeziku. Njegov tol- še, a ostaše živi Langer, neki Karabograd
to prosto”. Na rastanku Hasan-paša daro- mak prevodio je Hasan-pašine riječi na i još peterica. Oni uspješe pobjeći. Među-
va Langera pozlaćenim haljinama, a suce njemački, a Langerov tumač prihvatao tim, u Karlovcu ih optužiše zbog predaje
platnom od atlasa. Iste haljine poklonio je i ih je i prevodio narodu. Na kraju, kada i izdajstva i izvedoše pred vojni sud. Tu
časniku Tomi Galu, smrknutom nevoljniku su o svemu dobro promislili, zaključiše historija spušta svoje zavjese nad njihove
koji sa sebe nikako nije znao zbaciti sramo- Bišćani da jedini razlog zašto je to učinio sudbine i zauvijek ostaje nepoznato kako
tu poraza. Taj, na oči pašine, predade svoj leži u tome što je htio da ga razumiju i je glasila konačna presuda.
dar jednom Turčinu. Hasan-paša ga upita njemački plaćenici koji branjahu Bihać Na drugoj strani nikada se ne saznade
da mu haljine nisu možda slabo vrijedne, ništa manje srčano od hrvatskih vojnika. da li je Hasan-paša kaznio one koji su zapo-
a jedan od sudaca brže-bolje priskoči i, da Ali zbog toga se u prijevodu izgubi mnogo čeli kavgu ili ih je pak pohvalio što dobro
bi suzbio svaki nesporazum, primijeti da je toga što Hasan-paša govoraše Bišćanima. izvršiše njegove naredbe. Za historiju te
Gal Nijemac, plaćenik i da nikad nije nosio Vele da je rekao kako je Bihać zauzeo po stvari bijahu tek trice i ona ih pospremi
svile. Više bi mu godilo nekoliko talira za sultanovoj zapovijedi i da na ličnoj razi- pod tepihe velikih događaja i pređe preko
piće, rekoše suci, mrk je i neraspoložen, jer ni nema ništa protiv njih, časnih žitelja njih kao preko šumskog potočića. Ali ne
se nadao da će pri sklapanju mira u čadoru ovog grada. Tad je pozvao dojučerašnje zaboravi historija napomenuti kako Ha-
biti počašćen vinom. Paša se nasmija, dade zaklete neprijatelje da pristupe janjiča- san-paša među katolike oko Bišća naseli
Galu dvadeset srebrenih talira i potapša ga rima i to je sviju zaprepastilo. Nekoliko Vlahe i dovede ih u gradsku posadu. Ovako
po ramenu. minuta vladao je stravičan muk. Da bi piše Lopašić: “U posadu Bišća postavljeni
slomio njihovu neodlučnost i strah, obeća su osim bihaćkih poturica ponajviše Vlasi.
ULAZAK U BIHAĆ da će redovito plaćati svakog ko ostane u Hasan-paša mnogo se uzdao u njih te ih je
Pripovijedaju mađarski historičari njegovoj službi. I još napomenu kako im na svojih vojevanjih mnogo puta upotriebio.
kako je Hasan-paša u velikom stilu uja- Nijemci redovno nisu davali plate i da su O njemu se još i danas pripovieda medju
hao u Bihać. Ušao je na Unska vrata, iza morali moliti ono što im pripada i slati pravoslavnimi u Krajini, da je dobar bio
kojih se posred grada otvara široka uli- ljude čak u Ljubljanu da bi se gospoda krštenom narodu i da izhodi kod sultana
ca, te se na suprotnoj kapiji, poznatoj kao kršćanska smilovala. I na kraju izdvoji ferman, kojim je bilo dopušteno ozidati
Njemačka vrata, po njemačkim vojnicima između njih Andriju Bajnaka, husara u manastir Moštanicu, a zabranjeno napa-
koji stanovahu u starinskom kaštelu tik kraljevskoj vojsci, čovjeka vještog doma- stovati ga i pljačkati turskimi četnicimi.”
do njih, pretače u Zavaljsku cestu, koja ćem i njemačkom pismu, te ga postavi za Od kršćana koji ostadoše u Bihaću,
vodi u Krbavu. Jahao je na bijelom arap- svog ličnog ćatu, odredi mu platu od 150 kazuje se, najbolje živješe Kraljani. Oni
skom konju, a zlatna se orma presijavala talira i obeća mu još veću korist i čast. nisu davali trećine, nikako. Zbog toga im
na suncu. Bio je obučen u crveni brokat Sutradan Hasan-paša isprati kapetana se iza leđa šaputalo kako tu privilegiju
prošiven zlatnim nitima, a na glavi mu Langera sve do Čalopeka kod Petrova Sela. uživahu zbog izdajstva Bišća, jer su Kra-
stajaše turban, tako velik da mu je po ci- Tu izdvoji 400 vojnika i naredi im da ga ot- ljani, ko biva, potomci one trojice sudaca
jelom tijelu činio hladovinu. Oko njega prate prema Slunju, a on se vrati u Bihać. koji nagovoriše Langera na predaju. n

STAV 10/12/2021 75