Page 75 - STAV broj 320
P. 75

Uspjeh iz Tripolija “Vrelo Ibra” ponovit
          će još dva puta. Godine 1986. na Međuna-
          rodnoj smotri folklora, koja se svake pete
          godine održava u Vałbrzychu u Poljskoj,
          proglašeni su najboljim od 50 ansambala;
          “Vrelo Ibra” jedino je kulturno-umjetnič-
          ko društvo s prostora Jugoslavije kojem je
          dodijeljen “Grand Prix” na ovoj uvaženoj
          folklornoj smotri. Pet godina kasnije Ro-
          žajci se vraćaju u Tunis i ovaj put osvajaju
          prvo mjesto na festivalu na kojem su na
          početku svog puta bili viceprvaci. Među
          brojnim međunarodnim nagradama do-
          nesenim sa svih strana svijeta, i onim do-
          maćim, Rožajci se posebno diče Zlatnom
          statuom “Kosta Abrašević”, najvećim pri-
          znanjem koje se u oblasti narodne umjet-
          nosti dodjeljivalo u SFRJ. Dodijeljena im
          je za prvo mjesto na 23. susretima “Abraše-
          vić” 1989. u Valjevu. Rožajci su nastupili s
          igrama i pjesmama iz Ibarskog Kolašina i
          doline  Raške i “Bošnjačkim đurđevdan-
          skim običajima Plava i Gusinja”, koje će,   Njemačkoj, Rusiji, Austriji, Bugarskoj,
          kao i neke druge Ibiševe koreografije, biti   Luksemburgu, Jordanu, Poljskoj, Ru-
          otkupljene od profesionalnih folklornih   muniji, Albaniji... Sva putovanja odisala
          društava. Igrače zaslužne za ove nagrade   su zajedništvom i prijateljstvom, praćena
          predvodili su Aida Sutović, danas Ome-  pjesmom i dobrim raspoloženjem, koje
          ranović, i Fadil Demić, dječak koji je ra-  se često prelijevalo na okolinu, pa bi, ma
          stao uz KUD “Vrelo Ibra”.         gdje da gostuju, Rožajci bili jezgro oko ko-
                                            jeg su se okupljali domaćini i ostali gosti.
          NASTAVAK PUTOVANJA                Svaki od članova “Vrela Ibra” satima će
            Nakon raspada Jugoslavije, “Vrelo   vam pričati dogodovštine s putovanja ili
          Ibra” nastavilo je svoja putovanja svije-  opisivati atmosferu iz hotela, kada bi se
          tom, pričajući svoju veliku pripovijest o   svi gosti sjatili na sprat na kojem bijahu
          malom gradu s tromeđe koji je odsanjao   smješteni Rožajci te bi se razvezla igra i
          svoj najsmioniji san. Osim u republikama   pjesma. U njihovim uspomenama poseb-
          koje su nekad činile Jugoslaviju, gostova-  no mjesto zauzimaju porodice kod kojih   Nici, a spava se u autobusima i na plaža-
          li su u Turskoj, Švicarskoj, Francuskoj,   bi često bivali smješteni, ostavit će vas   ma... Nema tih časova geografije i histo-
                                            zapanjene pričama o običajima u famili-  rije na kojima se može naučiti ono što su
                                            jama francuskim, poljskim, turskim, jor-  na tim putovanjima upijali u sebe članovi
          Festival je održan u              danskim, češkim... inim. Šireći svijetom   rožajskog folklora.
                                                                                  KUD “Vrelo Ibra” predstavljao je i
          septembru 1976. godine            svoju tradiciju i kulturu, Rožajci su ople-  kod kuće pravu školu. U njoj je, uz veliku
                                            menjivali svoju dušu crticama iz kultura
          tokom Dana libijske               naroda koje su posjećivali, te tako širom   disciplinu, koju je na svakom mjestu iskao
          revolucije. Ibiš Kujević, braća   otvarali prozore svog duha i širili svoje po-  Ibiš Kujević, pedeset generacija Rožajaca
                                                                               učilo o pravilnom držanju, o dostojanstvu,
                                            glede na svijet. Ta putovanja nikada nisu
          Kurpejović, Selvija Agović,       bila jednosmjerna. Ibiš Kujević, čovjek   o bontonu, ali i o jednakosti, toleranciji,
          Safeta Nurković, Hamid            radoznao, nemirna duha, uvijek bi nalo-  posvećenosti ideji, mukotrpnom radu da
                                                                               bi se ostvarili snovi i mnogočemu još važ-
                                            žio vozačima autobusa da skrenu s puta
          Kalač, Bajram Demić i njegov      da bi se posjetilo neko važno mjesto. Re-  nom. Zato je bitno da svaki naš grad, bilo
          dvanaestogodišnji brat Fadil,     cimo, ako bi gostovali na jugu Turske, u   da je usađen pod kakvom rogobatnom bal-
                                                                               kanskom planinom ili zadiven kao ukras
                                            Gaziantepu, morala se obići Konya i tur-
          Suzana Dacić, Bećir Šabotić,      be velikog Dželaludina Rumija; ako odu   na obali jedne od balkanskih rijeka, njegu-
          Mersada Dervišević, Vejsel        u Izmir, moraju se obići Efes i Trojanski   je u svojim njedrima, u svakom vremenu,
                                            konj; ako se ode u Aman, po svaku cijenu
                                                                               barem po jednog čovjeka kakav je bio Ibiš
          Nikolić, Enisa Sutović, Ajsela    mora se posjetiti drevni grad Petra; ili ako   Kujević. Takvi nas ljudi čine plemenitim,
          Duraković, Safija Šabotić,        se putuje u Saint-Malo, u Bretanji, mora   širokogrudim i ispunjavaju nas dobrinom.
                                                                               Ta nije Rožaje džabe, tek tako, iz vihora
                                            se obići Pariz i vidjeti Eiffelov toranj, Je-
          Senada Zejnelagić, Ismet          lisejska polja i mora se krstariti Senom; a   pakla u koji je potonula bivša Jugoslavija,
          Hadžić, Redžep Dedeić i           ako se putuje u Bilbao u Španiju, onda put   isplivalo kao luka spasa za svakog izbje-
                                                                               glicu koji je, spašavajući goli život, bio
                                            traje tri dana i, uprkos tome što se nema
          Nermina Kurtagić blistali su      novca da se priušti hotel, obavezno se obi-  prinuđen napustiti svoju kuću i nisu tek
          na sceni. Ovaj put prvo mjesto    đe Venecija, pa se pola dana provede u Ge-  tako Rožajci postali poznati kao ljudi koji
                                                                               dijeliše i posljednji zalogaj s onima koji
                                            novi, nekoliko sati u Monte Carlu, cijeli
          niko im nije mogao uzeti.         dan u Cannesu, pa sljedeće prijepodne u   utočište potražiše u njihovom gradu.   n

                                                                                                    STAV 23/4/2021 75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80