Page 55 - STAV broj 209

“Suština bavljenja ovim poslom bila je da sam ja sve vrijeme
radio više iz ljubavi i privrženosti sahadžijskom poslu, a tek na
drugom mjestu radi zarade. Nakon dugog radnog vijeka, sad
sam u penziji, ali opet nema dana da ja tu ne dođem dva-tri sata.
Sav posao oko satova radim s posebnim apetitom i ćeifom, i to
me uopće ne umara. Bilo je dana kada sam znao raditi od 4 sata
ujutro pa sve do kasno u noć”

moje muzičke karijere bio je detalj kad je Nakon srednje škole, Rasim je osnovao
očev prijatelj Muharem donio tamburicu krupske tamburaše koje je nazvao “Tam-
u očevu radnju da je proda. Bila je to tam- bure sa Une”. “Svirao sam bez prekida od
burica koja je imala samo dvije žice. I ja rane mladosti, ali organizirano od 1975,
sam dotegao te dvije žice i malo zasvirao kada se počinjemo okupljati. I ti tambu-
na nju. Tad sam imao 5-6 godina. I tog po- raši sviraju u izmijenjenom sastavu sve
nedjeljka, koji je bio pijačni dan, u radnju do današnjih dana. Prvo smo krenuli još
je navratio Duško Gamber, koji je radio jedan kolega i ja. Ja sam dugo vremena
kao agronom u Zemljoradničkoj zadruzi bio jedini vokal, a kasnije ih je bilo još.
‘Pučenik’. Čim je ugledao tamburu, uzeo Od osnivanja do danas kroz orkestar je
ju je i zasvirao. Kad je to čuo otac, osta- prošlo 30-ak muzičara. Najviše nas je u Rasim i njegov
nasljednik Sijan
vio je mušterije i došao kod njega. Nakon jednom momentu bilo 14. Probe smo Islamović
što su se upoznali, otac ga je zamolio da održavali kod moje kuće, u sahadžijskoj
navrati kod nas i da me poduči sviranju radnji. Bilo je onih koji su nam pomagali. da si im nove tambure nabavio.’ I doista
jer primjećuje da ja imam veliku želju za Jedan poslovođa nam je jedne prilike ku- nam je taj ministar kupio instrumente.”
tamburom. Kad, eto ti navečer Gambera pio nove tambure. Godinama smo imali Rasimu je život prošao u svirci. Kako
sa svojim ‘primom’. Skupilo se još ljudi. po 3 nastupa u jednoj sedmici. Petkom, kaže, sve mu je bilo lijepo što je proživio s
Došao i Ezić, od kojeg sam ranije učio svi- subotom i nedjeljom. Nije se tu moglo tamburom. “Nikad nisam žudio toliko za
rati. Svi posjedali na brajde. Kad su njih puno zaraditi jer nas je bilo puno, ali ni- novcem. I lijepo se živjelo. Sve sam davao
dvojica zasvirali, mene je to diglo i od sreće smo mi ni svirali primarno zbog zarade. za orkestar, trošio vrijeme i novac, svirao
sam skakao oko njih i grlio Gambera. Onda Mi smo to voljeli prije svega. A uvijek je i pjevao od srca, i ništa mi nije bilo teško
sam danima išao kod njega na instrukcije. i dobrodošlo kad se nešto zaradi.” za orkestar. Skoro svi nastupi su išli pre-
Napravio mi je on ‘prim’ i ‘prim-bas’, ali Članovi tamburaškog orkestra “Tam- ko mene. Nisam nikad dao da se pije dok
nažalost, oba su mi stradala u proteklom bure sa Une” iza sebe imaju i jedan sni- smo na nastupu. Zore smo znali dočeki-
ratu”, prisjeća se Rasim. mljen album. Rasim je autor muzike za vati svirajući. Bilo nas je svugdje. Širom
većinu pjesama, te vokal na numerama Bosne, pa u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji
KRUPSKI BEKRIJA Tajna i Krupski bekrija. Ostale su zajed- i Njemačkoj. Imali smo pozive i na dosta
ničko djelo više njih. “Ja sam po prirodi
festivala. Najžalije mi je što nismo mogli
osjećajan čovjek i lahko mogu zaplaka- nastupati na ‘Baščaršijskim noćima’, jer nas
Kada rani akšam pada ti. Tako sam i nove tambure zaradio jer u vrijeme poziva nije bilo dovoljno. Najvi-
iznad krupskog starog grada, sam zaplakao na nastupu na kojem je bio še nastupa smo zabilježili po restoranima i
ja se tebi, dušo, prikradam. i federalni ministar kulture. To je bilo klubovima, na kulturno-umjetničkim ma-
na nastupu na kojem su se prikupljala nifestacijama, na ‘Una regati’, na smotrama
Prvim mrakom i sokakom, sredstva za izgradnju doma u Bosanskoj folklora i slično. Jedne prilike sam svirao
kuda malo iko prolazi, Otoci. Poslije nastupa, u toku dana, mi i Džemalu Bijediću, pošto sam se znao s
da me tvoja straža ne vidi. smo i navečer svirali za zvanice u jed- poznatim fotografom Milutinom Vasilje-
nom restoranu. I kad je čuo da ćemo iz- vićem Lilom, koji je kao savjetnik radio
Bit ćeš moja ili ničija, davati album, taj ministar je rekao da će u Saveznom izvršnom vijeću Jugoslavije.
takva nam je, dušo, sudbina. on finansirati snimanje. A ja mu kažem: Preko njega sam upoznao Džemala Bije-
Nisam bogat, nemam blaga ja, ‘Izvinjavam se, ministre, ali mi nemamo dića”, ponosno kazuje Rasim Sijamhodžić.
al’ je moja ljubav iskrena. instrumenata. Vidite li Vi ovih instru- Zadnjih godinu i po dana Rasim i
menata kako su šareni, jedan žut, drugi njegovi tamburaši nemaju javnih nastu-
Kad iz duše sevdah krene, crn, treći razbijen i pohaban?’ A on me pa. Ostalo ih je još nekoliko u Bosanskoj
koga akšam veže za tebe?! onda pita šta nam treba. Rekoh: ‘Mi smo Krupi i upitno je da li će se održati tam-
Na svijetu nema ljepše žene, već osigurali novac za CD, ali nama tre- buraški orkestar: “Čak i profesor muzič-
nema meni, dušo, do tebe. baju novi instrumenti.’ Kaže on: ‘Hajte ke kulture Amel Suljić, koji radi u školi,
vi zasvirajte onu što ste danas svirali.’ ubrzo odlazi u Njemačku. Prije nekoliko
Bit ćeš moja ili ničija, Kad sam ja zasvirao, okrenuo sam se godina je umro i Sadik Suljkanović Sadan,
takva nam je, dušo, sudbina. sviračima i samo rekao: ‘Daj duše.’ Kre- jedan od važnijih članova orkestra. Većina
Nisam bogat, nemam blaga ja, nuo refren, a u mene suze liju k’o kiša. starijih tamburaša se razišla, a nema pod-
al’ je moja ljubav iskrena. Pitaju me šta mi je. Ja samo slegnuo ra- mlatka. I oni koje sam podučio otišli su na
menima. Ustao ministar i svi prisutni, i školovanje ili u potragu za zaposlenjem.
Tekst: Osman Bratić / svi plaču. Baš me bio ponio tekst. I tad U narednom periodu bih trebao svirati s
Muzika i vokal: Rasim Sijamhodžić je taj federalni ministar rekao svom sa- Husnijom Malkočem, poznatim sazlijom
radniku: ‘Dok dođemo u Sarajevo, ima iz Bihaća.” n

STAV 7/3/2019 55