Page 68 - STAV broj 226

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Ne čuvamo mi namaz, nego namaz nas
MOJ

HADŽIJA

Piše:
Safet POZDER

Teški poslovi ga nisu zaobilazili. “Ko nije kosio sijeno i postio, taj ne
zna šta je post”, često bi mi rekao. Od posta ga nisu odvajali ni teški
poslovi na putevima širom naše zemlje. Jedno vrijeme proveo je krčeći
šume po Austriji. I tada je čuvao namaz, iako su ga mnogi gledali kao
nekog ko je pao s druge planete, baš zbog toga

vi mi, posebno oni s više ljeta na posavjetovao me je o mnogo čemu. Bu- se itekako držalo. Bez klanjanog akšama,
plećima, vjerovatno znamo i ima- dući da sam tada imao svega 23 godine nije se moglo za sofru sjesti. U mejtefu
mo poneku osobu o kojoj govo- i da mi je to bila prva služba, savjete i je bilo djece koja su i do Amme izlazila.
Srimo s posebnim pijetetom, bilo danas pamtim i vrijede suha zlata. S ob- Pričao mi je hadžija često o tom vak-
da nas je nečim zadužila, na neki način zirom na to da sam bio na svojevrsnoj tu. Ponekad bi pomalo i negodovao zbog
impresionirala, ili se jednostavno naš- probi i u svojstvu privremenog rješenja načina na koji se danas izvodi mektepska
la na pravom mjestu, u pravo vrijeme. u džematu, tog ramazana stanovao sam u nastava, upoređujući to s mejtefom iz
Zapravo, ne mora biti u pitanju ništa kući u kojoj sam imao samo kauč i grija- svog vakta. Pričao mi je o svojim hodža-
od navedenog. licu. Nisam bio presretan zbog toga, ali, ma, nekadašnjim običajima i ljudima, a
“Selamun alejkum, hadžija!” vala, nije mi ni smetalo. Tako je trajalo najviše o sebi i svom životu koji je bio
“Alejkumu selam i merhaba, efendija.” sve dok jednog dana hadžija nije ušao sve samo ne lahak.
“Kako si mi ti danas?” da uplati vitrovašče. Dok sam dohvaćao Rano se razbolio. Gledano s ove in-
“Elhamdulillah, dobro sam. Noge blok, on je iznenađeno gledao po oskud- stance, prije više od 60 godina bio je je-
me slabo slušaju. Dršću. Ali, dok mogu noj sobi. Obišao je brzinski i druge dvije dan od najtežih bolesnika na Koševu.
sići do džamije, ja se nemam na šta ža- i, odmahujući glavom, zagalamio: “Zar Nisu mu čak davane ni velike šanse da
liti. Svašta se predeveralo i preko glave su te pustili da se ovako patiš? Sramota!” će uopće preživjeti. Rađeni su mu brojni
premetnulo – pričali smo često o tome Izjurio je napolje ne uzevši ni listiće koje zahvati, a u njegov organizam ugrađeno
– i hvala ti, Bože. Ne valja se žaliti. sam mu iskinuo. Uglavnom, uskoro su je i ponešto plastike. Božijom voljom i
Elhamdulillah.” se kauču i grijalici počeli pridruživati i čudom, oporavio se, stao na noge i opet
Otprilike ovako teče razgovor između ostali sadržaji neophodni za život u kući, počeo privređivati. Uskoro se ženi iz
mog hadžije, dugogodišnjeg mujezina i tako da sam Bajram dočekao u poprilično fine seoske i vjerničke porodice. Epilog
mene. Bude tu još štošta. Riječ je o stari- pristojnoj sobi, baš onoj u kojoj, šesnaest su četiri sina i dvije kćerke.
jem čovjeku koji gazi svoju devetu dece- godina poslije, pišem ove riječi. Teški poslovi ga nisu zaobilazili. “Ko
niju života, ima bogato životno iskustvo Hadžija je seosko dijete, iz porodi- nije kosio sijeno i postio, taj ne zna šta
i nerijetko me i posavjetuje. ce s puno čeljadi i puno teškog posla. je post”, često bi mi rekao. Od posta ga
Postidio sam se kad sam shvatio da Držalo se dosta hajvana kome je valjalo nisu odvajali ni teški poslovi na putevi-
mu nikada nisam posvetio skoro ni rije- samo nakositi sijena. Valjalo je i čeljad ma širom naše zemlje. Jedno je vrijeme
či, a pisao sam o mnogim ljudima i do- nahraniti i svakome omogućiti barem proveo krčeći šume po Austriji. I tada
gađajima. A zavređuje, itekako. minimum uvjeta za normalan život, a to je čuvao namaz, iako su ga mnogi gleda-
Znamo se već šesnaest godina, od tada na selu nije bilo nimalo lahko. Dje- li kao nekog ko je pao s druge planete,
mog prvog namaza u našem džematu. ca su bila sretna ako im je uopće zapalo baš zbog toga.
On je učio ezan. Čim smo završili, uzeo da završe koji razred škole. Ako je škole Napokon se skrasio i napravio kuću.
me je za ruku i poput najbrižljivijeg oca i falilo, u mejtef se redovno išlo i do vjere U džamiju je išao i onda kada su to mnogi,

68 4/7/2019 STAV