Page 69 - STAV broj 226

zbog raznih razloga, izbjegavali. Tada je svu brigu o unuku kojeg je odgojio kao često skratim učenje na namazu kad je on
počeo i mujeziniti, a nerijetko i mije- svoje dijete i prije koju godinu oženio i iza mene. Drugi ne znaju, možda se po-
njati imama. Jedne je prilike, veli, do- dočekao praunuka. tajno i jogune. Hadžija zna. I neka zna.
bio zamolbu od imama da bude pripra- Ubrzo nakon pogibije jednog sina, Može, nakon svega, barem imati tu pri-
van da ga zamijeni jer on ima sastanak ranjen mu je i drugi, i to tako teško i vilegiju u namazu koji toliko voli i lju-
zbog koga će, moguće, zakasniti. Hadži- opasno da ga hadžija u bolnici nije pre- bomorno čuva.
ja je ušao u mihran i predvodio namaz. poznao, a prošao je pored njega. Hvala Zapravo, sve glasnije zastupam tezu
“Kada sam predao selam i okrenuo se Allahu, taj je sin živ i zdrav i, poput oca, da ne čuvamo mi namaz, nego namaz
prema džematu, iza mene je bilo osam i sam je hadžija i povremeno mujezini. nas. Hadžija mi je živi primjer.
ahmedija”, priča s osmijehom i kazuje Dva sina su mu, nakon logora i tor- Za kraj, još jedna zanimljivost. Dok
kako ga je tadašnji imam, rahmetli Hi- tura, završili u Skandinaviji. Božijom sam bio sa svojim hadžijom, pridružio
dajet Elkaz, čak planirao i osigurati kao voljom, jedan je od njih bio tako krhkog nam se još jedan hadžija. Na ruci sam
mujezina. Nije pristao na osiguranje, ali i narušenog zdravlja da to njegov orga- mu opazio neobičan sat. Objasnio mi je:
je rado mujezinio. Sjećam se i svojih pr- nizam jednostavno nije mogao podni- “Vidiš ove dugmiće! Evo, kad pritisnem
vih ramazana uz hadžiju. Mujezinio bi jeti. Preselio je na bolji svijet i opet je ovdje, pokaže mi koliko sam danas pre-
i na kraju ramazana uredno preuzimao hadžiji i meni valjalo biti zajedno na šao koraka. Evo, 8.356. Ovaj mi pokazuje
simboličnu naknadu za to, a onda bi istu još jednoj dženazi. I opet je osaburio. prosječnu brzinu kojom se krećem. Ovaj
uplatio kao prilog za džamiju. “Meni je Međutim, ni tu nije kraj iskušenjima pokazuje broj potrošenih kalorija, a ovaj
Allah dao, pa je i meni red da danem za i dženazama. Preselila mu je i hanuma mi mjeri pritisak. Ovaj pokazuje... Ovaj
Njegovu kuću”, govorio bi. pa je hadžija nastavio živjeti i danas živi pokazuje... Djeca mi kupila kad sam se
A onda je došla agresija na našu ze- sa svojim sinom, onim koga nije mogao penzionirao, pa, eto.”
mlju. Kao i mnogi drugi, bio je prisiljen prepoznati – hadžijom. Gledam ja svog hadžiju. Nisam sigu-
napustiti svoj toprak. Kamo sreće da je u I danas dođe u džamiju kad god može. ran da ga je i razumio. Na trenutak sam
tome sva šteta bila! Prvi težak udarac bio I danas mujezini ukoliko nema niko mla- odlutao i zamislio tu spravicu na njego-
mu je pogibija sina. Podnio je to onako đi. Istina, nije to, fizički, onaj isti čovjek voj ruci. Šta bi sve zabilježila i kakvih bi
kako se to od vjernika i čovjeka njego- kao, recimo, prije koju godinu. Zapra- sve funkcija mogla imati!? Opet, ko zna,
vog kova i očekuje – s velikom tugom, vo, na njemu se jako dobro vidi i osjeti da je toga bilo u taj vakat, bi li hadžija i
ali i saburom. Kasnije će mu i nevjesta, ne samo svaka godina nego, rekao bih, dogurao do danas?!
supruga od rahmetli sina, nesretnim svaki mjesec. Vidi se to na pokretima, “Namaz je namaz”, rekao bi.
slučajem skončati život. Zajedno smo hodu, dizanju sa sedžde... Znam da ne Iskreno se nadam da će ga zdravlje
joj išli na dženazu. Gledao sam i divio može dugo na nogama, ali se ni na to ne služiti i da ćemo još podosta namaza
se toj staloženosti. Hadžija je preuzeo žali nego mi tek usput spomene. Iskreno, skupa klanjati. n

STAV 4/7/2019 69