Page 81 - STAV broj 301
P. 81
književno-prosvjetiteljske i preporodne
književnosti i kulture Bošnjaka, pa i Bo- Ko bi mog’o opjevati redom Pružila se preko r’jeke čarne,
sne i Hercegovine, odnosno njenih naro- Sve ljepote divnoga Mostara; I sa svojim veličajnim lukom
da uopće”, piše Safet Sarić u monografiji Zar se čudiš srce što ga ljubim Pričinja se poput duge šarne.
Osman-Aziz. Najznamenitija godina u nji- Sa ljubavlju sinovskoga žara?
hovom zajedničkom radu može se smatrati Cio svijet da obiđeš redom
1895, kad je i objavljen roman Bez nade, O, ne ima na ovome sv’jetu, Ne bi naš’o naroda boljega,
njihovo najpoznatije i najbolje književ- Ako nema sred bajnoga raja, I za svaku znanost i um’jeće
no djelo. Kako ističe Muhsin Rizvić – još Bistre vode i svježega zraka, – Vještijega i sposobnijega.
jedan Mostarac, koji je ostavio neizbrisiv Što čovjeka sa zdravljem opaja.
trag na bošnjačku i bosanskohercegovač- Tu je gn’jezdo slavnijeh junaka
ku književnu historiju i kritiku – riječ je Ko ga gleda, život mu se mladi, I na peru i na bojnu maču,
o prvom bosanskohercegovačkom roma- A duša mu u nasladi pliva, K’o i prije i sada iz njega
nu koji, kao takav, ima posebno mjesto u Svaki kraj mu i svako mjestance S dana na dan vitezovi skaču.
našoj kulturnoj historiji. Zadivljene oči podraživa.
Neka šute indijske papige,
S voćem, s vodom i ostalim miljem Neka svoje ne kazuju glase;
KOVAČ VJETROVA I SNOVA
Hercegovina je stoljećima neiscrpno On je drugi Misir na svijetu; O Dervišu! Ti si danas slavuj.
izvorište inspiracije i poetskog nadahnu- E bi rek’o da je rajska bašča, – Koji pjeva svog Mostara krase.
ća. Već od 15. stoljeća na njenom tlu po- Ko ga vidi u majskome cv’jetu.
javljuju se izuzetna pjesnička ostvarenja. S dvije kule velika ćuprija Derviš-paša Bajezidagić, 16. stoljeće
Od Derviš-paše Bajezidagića do Fevzije
Mostarca, mostarska poetska škola iznje- i alhamijado pisac Omer ef. Humo. U najčuvenije i najznačajnije djelo, lirski
drila je neka od najvećih imena bošnjač- Mostaru je pohađao mekteb, osnovnu roman Grozdanin kikot (1927), koji će
ke književnosti u orijentalno-islamskom školu i gimnaziju. Nakon sarajevskog doživjeti više izdanja i biti preveden na
kulturnom krugu. I nakon prodora zapad- atentata 1914. godine, koji ga zatiče kao nekoliko jezika. Specifičnost njegove
noevropskih kulturnih paradigmi u boš- đaka mostarske gimnazije, uhapšen je, proze, načina izgradnje likova i svijeta u
njačku književnost Hercegovina je ostala a zatim interniran u Mađarsku (Koma- ovom djelu, kao i pjesnički jezik kojim
plodno tlo pjesničke inspiracije. rovo), a 1915. mobiliziran u austrijsku je natopljeno učinili su ga nesvodivim na
Jedno od najznačajnijih pjesničkih vojsku. Do kraja rata služio je kao tumač klasične žanrovske odrednice. Odmah po
imena bošnjačke i bosanskohercego- i pisar u bolnici u Beču. Nakon rata, vra- objavljivanju ovog djela, književna kriti-
vačke književnosti prve polovine 20. ća se u Mostar, gdje maturira, a potom ka ocijenila ga je kao vrhunsko djelo juž-
stoljeća jeste Hamza Humo. Rodio se u odlazi na studije historije umjetnosti u noslavenskog modernizma. Tom se dje-
Hercegovini, u Mostaru, 30. decembra Zagreb, te u Beč i Beograd. U Zagrebu lu i danas posvećuje zaslužena pažnja u
1895. godine, mjestu za koje je ostao se druži s mladim pjesnicima Antunom školskoj lektiri i akademskim planovima
vezan cijelog života. “I danas nosim u Brankom Šimićem, Ulderikom Donadi- i programima.
sebi uspomene iz djetinjstva, i cio moj nijem i zemljakom Nikom Milićevićem U jednom tekstu nije moguće čak ni
zavičaj, mostarsku kotlinu. Čini mi se da i sam oduševljen ekspresionističkim po- pobrojati sve one koji su svojim radom
ima nešto neiscrpno u toj kotlini, nešto kretom. Godine 1919, pod utjecajem po- i djelom doprinijeli kulturnom razvo-
žalobno i treperljivo. Liči mi na bajku etike ekspresionizma, napisao je i prvu ju grada Mostara, a rođeni su Mostarci.
po kojoj koračaju minareta i jablanovi, zbirku pjesama Nutarnji život. Među njima su i Alija Nametak, Predrag
a život u njoj na snoviđenje”, zapisao je U vremenu između dva rata, kada naj- Matvejević, Smail Balić, Abdurezak Hi-
1926. godine u Vijencu. Humo je porije- plodnije i najintenzivnije stvara, Humo fzi Bjelavac, Husein Husaga Ćišić, Gra-
klom iz ugledne porodice iz koje je bio je objavio više pjesničkih knjiga i svoje dimir Gojer, Avdo Humo, Ibrahim Ka-
jan, Ivan Kordić, Salko Nazečić i mnogi,
mnogi drugi. Kao kulturni centar Herce-
Radobolja, iz knjige Roberta
Michaela, 1909. godine govine, Mostar je stoljećima bio važan i
onim istaknutim kulturnim djelatnicima
koji nisu bili rođeni u ovom gradu, ali su
mu prirodno gravitirali. Drugima je bio
važan kao mjesto inspiracije, iako nisu
poticali s hercegovačkog tla. Treći su ga
naprosto zavoljeli i svoje zemne ostatke
ostavili pod gradom na Neretvi. No svi
su oni oplemenili duhovnu i kulturnu
biografiju Mostara. Među njima su braća
Mak i Hamid Dizdar, Zuko Džuhmur,
Lazar Drljača, Mehmed-beg Kapetanović
Ljubušak, Alija Isaković, Skender Kule-
nović, Munib Delalić, Musa Ćazim Ćatić,
Hivzija Hasandedić, Muhamed Šator i
tako dalje, i tako dalje. Unedogled. A gdje
su tek arhitektonski, likovni, muzički,
pozorišni i svaki drugi oblici kulturnog
izražavanja Mostara? n
STAV 10/12/2020 81