Page 81 - STAV broj 301
P. 81

književno-prosvjetiteljske i preporodne
          književnosti i kulture Bošnjaka, pa i Bo-  Ko bi mog’o opjevati redom   Pružila se preko r’jeke čarne,
          sne i Hercegovine, odnosno njenih naro-  Sve ljepote divnoga Mostara;  I sa svojim veličajnim lukom
          da uopće”, piše Safet Sarić u monografiji   Zar se čudiš srce što ga ljubim   Pričinja se poput duge šarne.
          Osman-Aziz. Najznamenitija godina u nji-  Sa ljubavlju sinovskoga žara?
          hovom zajedničkom radu može se smatrati                               Cio svijet da obiđeš redom
          1895, kad je i objavljen roman Bez nade,   O, ne ima na ovome sv’jetu,  Ne bi naš’o naroda boljega,
          njihovo najpoznatije i najbolje književ-  Ako nema sred bajnoga raja,  I za svaku znanost i um’jeće
          no djelo. Kako ističe Muhsin Rizvić – još   Bistre vode i svježega zraka, –  Vještijega i sposobnijega.
          jedan Mostarac, koji je ostavio neizbrisiv   Što čovjeka sa zdravljem opaja.
          trag na bošnjačku i bosanskohercegovač-                               Tu je gn’jezdo slavnijeh junaka
          ku književnu historiju i kritiku – riječ je   Ko ga gleda, život mu se mladi,  I na peru i na bojnu maču,
          o prvom bosanskohercegovačkom roma-  A duša mu u nasladi pliva,       K’o i prije i sada iz njega
          nu koji, kao takav, ima posebno mjesto u   Svaki kraj mu i svako mjestance   S dana na dan vitezovi skaču.
          našoj kulturnoj historiji.          Zadivljene oči podraživa.
                                                                                Neka šute indijske papige,
                                              S voćem, s vodom i ostalim miljem   Neka svoje ne kazuju glase;
          KOVAČ VJETROVA I SNOVA
            Hercegovina je stoljećima neiscrpno   On je drugi Misir na svijetu;   O Dervišu! Ti si danas slavuj.
          izvorište inspiracije i poetskog nadahnu-  E bi rek’o da je rajska bašča, –  Koji pjeva svog Mostara krase.
          ća. Već od 15. stoljeća na njenom tlu po-  Ko ga vidi u majskome cv’jetu.
          javljuju se izuzetna pjesnička ostvarenja.   S dvije kule velika ćuprija   Derviš-paša Bajezidagić, 16. stoljeće
          Od Derviš-paše Bajezidagića do Fevzije
          Mostarca, mostarska poetska škola iznje-  i alhamijado pisac Omer ef. Humo. U   najčuvenije i najznačajnije djelo, lirski
          drila je neka od najvećih imena bošnjač-  Mostaru je pohađao mekteb, osnovnu   roman Grozdanin kikot (1927), koji će
          ke književnosti u orijentalno-islamskom   školu i gimnaziju. Nakon sarajevskog   doživjeti više izdanja i biti preveden na
          kulturnom krugu. I nakon prodora zapad-  atentata 1914. godine, koji ga zatiče kao   nekoliko jezika. Specifičnost njegove
          noevropskih kulturnih paradigmi u boš-  đaka mostarske gimnazije, uhapšen je,   proze, načina izgradnje likova i svijeta u
          njačku književnost Hercegovina je ostala   a zatim interniran u Mađarsku (Koma-  ovom djelu, kao i pjesnički jezik kojim
          plodno tlo pjesničke inspiracije.  rovo), a 1915. mobiliziran u austrijsku   je natopljeno učinili su ga nesvodivim na
            Jedno od najznačajnijih pjesničkih   vojsku. Do kraja rata služio je kao tumač   klasične žanrovske odrednice. Odmah po
          imena bošnjačke i bosanskohercego-  i pisar u bolnici u Beču. Nakon rata, vra-  objavljivanju ovog djela, književna kriti-
          vačke književnosti prve polovine 20.   ća se u Mostar, gdje maturira, a potom   ka ocijenila ga je kao vrhunsko djelo juž-
          stoljeća jeste Hamza Humo. Rodio se u   odlazi na studije historije umjetnosti u   noslavenskog modernizma. Tom se dje-
          Hercegovini, u Mostaru, 30. decembra   Zagreb, te u Beč i Beograd. U Zagrebu   lu i danas posvećuje zaslužena pažnja u
          1895. godine, mjestu za koje je ostao   se druži s mladim pjesnicima Antunom   školskoj lektiri i akademskim planovima
          vezan cijelog života. “I danas nosim u   Brankom Šimićem, Ulderikom Donadi-  i programima.
          sebi uspomene iz djetinjstva, i cio moj   nijem i zemljakom Nikom Milićevićem   U jednom tekstu nije moguće čak ni
          zavičaj, mostarsku kotlinu. Čini mi se da   i sam oduševljen ekspresionističkim po-  pobrojati sve one koji su svojim radom
          ima nešto neiscrpno u toj kotlini, nešto   kretom. Godine 1919, pod utjecajem po-  i djelom doprinijeli kulturnom razvo-
          žalobno i treperljivo. Liči mi na bajku   etike ekspresionizma, napisao je i prvu   ju grada Mostara, a rođeni su Mostarci.
          po kojoj koračaju minareta i jablanovi,   zbirku pjesama Nutarnji život.  Među njima su i Alija Nametak, Predrag
          a život u njoj na snoviđenje”, zapisao je   U vremenu između dva rata, kada naj-  Matvejević, Smail Balić, Abdurezak Hi-
          1926. godine u Vijencu. Humo je porije-  plodnije i najintenzivnije stvara, Humo   fzi Bjelavac, Husein Husaga Ćišić, Gra-
          klom iz ugledne porodice iz koje je bio   je objavio više pjesničkih knjiga i svoje   dimir Gojer, Avdo Humo, Ibrahim Ka-
                                                                               jan, Ivan Kordić, Salko Nazečić i mnogi,
                                                                               mnogi drugi. Kao kulturni centar Herce-
                                                          Radobolja, iz knjige Roberta
                                                             Michaela, 1909. godine  govine, Mostar je stoljećima bio važan i
                                                                               onim istaknutim kulturnim djelatnicima
                                                                               koji nisu bili rođeni u ovom gradu, ali su
                                                                               mu prirodno gravitirali. Drugima je bio
                                                                               važan kao mjesto inspiracije, iako nisu
                                                                               poticali s hercegovačkog tla. Treći su ga
                                                                               naprosto zavoljeli i svoje zemne ostatke
                                                                               ostavili pod gradom na Neretvi. No svi
                                                                               su oni oplemenili duhovnu i kulturnu
                                                                               biografiju Mostara. Među njima su braća
                                                                               Mak i Hamid Dizdar, Zuko Džuhmur,
                                                                               Lazar Drljača, Mehmed-beg Kapetanović
                                                                               Ljubušak, Alija Isaković, Skender Kule-
                                                                               nović, Munib Delalić, Musa Ćazim Ćatić,
                                                                               Hivzija Hasandedić, Muhamed Šator i
                                                                               tako dalje, i tako dalje. Unedogled. A gdje
                                                                               su tek arhitektonski, likovni, muzički,
                                                                               pozorišni i svaki drugi oblici kulturnog
                                                                               izražavanja Mostara?           n


                                                                                                   STAV 10/12/2020 81
   76   77   78   79   80   81   82   83   84