Page 79 - STAV broj 301
P. 79

VRATA BOSNE KA MORU


           Napola orijentalan, napola italijanski, a ipak u potpunosti herce-  Huma skoro sudara, tek tu dospijevamo kroz jednu usku, dugu i
           govački, pitoreskan i monumentalan. “Napad i odbrana” – uzvi-  jedinu cestu u Mostar. Zašto? Zato što su Hercegovci oduvijek
           kuje svaki kamen. Nijedan grad svijeta ne oglašava tako glasno   bili vojnici, čak i onda kad još nisu bili ni Hercegovci i bogzna
           kao ovaj, da sebe, svoje porijeklo, svoje postojanje duguje bor-  koji narodi su u prethistorijsko vrijeme naseljavali ovo tlo i po-
           bi, ratu, odbrani i silnom prkosu. Ratoborna i pjenušava voda   ložili prvi kamen za prvu ljudsku nastambu. Bili su vojnici, veliki
           Neretve mnogo dugih milja teče u svom dubokom stjenovitom   taktičari i stratezi koji nisu naselili ravnicu, već su zaposjeli kla-
           koritu, žuboreći i hučeći, prvo prema sjeveru, zatim prema zapa-  nac, baš onako kao osnivači i stanovnici malog Vranduka u do-
           du, najzad prema jugu u ogromnom luku kroz stjenovitu pustinju   lini Bosne, samo što je ovdje zauzeta jedna puno važnija tačka.
           Hercegovine. Svugdje se stišće i zbija kroz gromade stijena koje   Kroz ovaj klanac mora proći svako ko s mora želi ući u zemlju,
           njene jarosne bujice po njoj bljuju. Tek malo prije Mostara otvara   osim ako ne želi lutati neprohodnim stazama na stijenama, a ni
           se na lijevoj strani rijeke jedna duža i barem relativno šira ravni-  trgovac, natovaren robom, ni osvajač s oružjem u ruci, ne može
           ca. Pepeljastosivi ogranci grube pustoši Porima i Veleži povla-  sebi prokrčiti nijedan drugi put. Ovaj prolaz kroz stijene između
           če se s rijeke, skoro kao da žele učtivo taj položaj ustupiti glav-  Podveležja i Huma, kroz koji se šumeći probija Neretva, jedina
           nom gradu zemlje. Samo i ovdje na drugoj obali padaju strmo   su vrata zemlje s mora, i zbog toga je ovdje nastao glavni grad
           padine od krečnjaka i škriljca. Bujna, južna vegetacija, cvatuća   na ovom komadu zemlje radi napada i odbrane. Tako da se on
           polja duhana prekrivaju usku ravnicu, ali zalud pogledom traži-  nikako ni ne može nesmetano širiti. Jedan dugi dio puta tako-
           mo grad, ukazuje nam se samo nekoliko kula s baruthanama, a   reći jedini je put između Podveležja i Neretve. Jedan niz kuća je
           otkako su naši vojnici tamo, nekoliko tabora s barakama. Zašto   srastao sa stijenama koje se izdižu uspravno iz vode, drugi niz
           grad nije sagrađen ovdje? Zašto su njegovi osnivači prezreli ovo   svojom poleđinom se već naslanja na brdo.
           područje koje se, široko i pogodno, nudilo samo od sebe? Tek
           tamo gdje se ravnica ponovo zatvara, gdje se Podvelež ponovo   Johann von Asboth, Bosna i Hercegovina – putopisne slike i stu-
           sasvim uz Neretvu stišće a s piramidolikim brdom s one strane   dije, 1886.

          i vratio se, sasvim iznuren, 1917. godine u   i vrlo brzo, uvrstio se među najplodnije   Narod, stupa i u neposrednu političku
          Mostar, gdje je za kratko vrijeme i umro.   pisce svog doba.         borbu. U vrijeme aneksione krize bježi u
          Ćorović je počeo dječijim, rodoljubivim i   Drugo izuzetno važno ime tog vre-  Italiju. Kraj Prvog svjetskog rata, u kojem
          ljubavnim pjesmama, ali se ubrzo sasvim   mena koje je usko vezano za kulturni ži-  je zatvaran kao talac, dočekuje potpuno
          odao prozi. Dramski je rad Ćorović počeo   vot Mostara jeste Jovan Dučić (Trebinje,   oronula zdravlja i u priličnoj materijal-
          vrlo rano, već u šesnaestoj godini, “šalom”   1871 – Indiana, SAD, 1943). Gimnaziju   noj oskudici. Književni rad, međutim,
          u jednom činu Ljubomora. Poslije je dao i   je učio u Mostaru i Sarajevu, a učiteljsku   nastavlja do smrti. Sudeći prema broju
          drame u tri (Ajiša, Zulumćar) i četiri čina   školu u Somboru. Bio je učitelj u Mostaru,   objavljenih knjiga u posljednjih četrdeset
          (Kao vihor). Sve Ćorovićeve drame igrane   u Srpskoj osnovnoj školi i još nekoliko   godina, Aleksu Šantića možemo svrstati
          su i u vrijeme postanka bile dosta popu-  mjesta u Bosni i Hercegovini. Zajedno sa   u red najpopularnijih pjesnika ne samo
          larne, naročito Zulumćar, s motivima iz   Šantićem vodio je uredništvo Zore, da bi   bosanskog već i južnoslavenskog prosto-
          mostarskog muslimanskog života. Ćo-  krajem 1898, kad se iz uredništva povu-  ra. U pitanju je pjesnik obimnog (više od
          rović je skoro istovremeno otpočeo pisa-  kao Šantić, Dučić sve do kraja 1899. go-  sedam stotina pjesama) i izuzetno značaj-
          ti pripovijetke i romane i, radeći mnogo   dine bio urednik ovog lista. Tada odlazi   nog opusa kako na nacionalno-političkom
                                            na školovanje prvo u Švicarsku (Ženeva),   i kulturalnom recepcijskom nivou, tako i
                                            a zatim u Francusku, gdje je 1906. godine   na nivou ocjena njegovog književno-um-
                              Karađoz-begova   završio Pravni fakultet u Parizu. Prešavši   jetničkog kvaliteta. Njegova Emina zasi-
                            džamija, H. Renner,   u Srbiju, postaje diplomata od karijere.   gurno je jedna od najpopularnijih pjesa-
                                1895. godine
                                            Dučić i danas slovi za jednog od najzna-  ma u Bosni i Hercegovini.
                                            čajnijih pjesnika južnoslavenske lirike s
                                            početka 20. stoljeća.              OD PREPISIVANJA KNJIGA DO
                                               Pjesnik koji je okupio Ćorovića i Du-  ŠTAMPARIJE BEKIRA KALAJDŽIĆA
                                            čića kako bi pokrenuo Zoru, a koji se i da-  Opširan  Katalog  rukopisa  Gazi
                                            nas smatra jednim od simbola grada na   Husrev-begove biblioteke svjedoči da je
                                            Neretvi jeste Aleksa Šantić (Mostar, 1868   Mostar u periodu osmanske vlasti bio i
                                            – Mostar, 1924). Osnovnu školu završio je   središte u kojem su prepisivani rukopi-
                                            u Mostaru, nakon koje odlazi u Trst kod   si. Kao što je to slučaj i s drugim kultur-
                                            ujaka, a zatim u Ljubljanu. Godine 1883.   nim centrima, i u Mostar su dolazili kako
                                            godine vraća se u Mostar, u kojem, osim   trgovci s raznih strana, tako i učenjaci i
                                            nekoliko kratkotrajnih odsustvovanja i   pjesnici. Neki od njih bili su na službi u
                                            izleta, ostaje do kraja života. Radio je u   Mostaru, najčešće kao kadije ili mufti-
                                            trgovačkoj radnji svog oca, ali ga život-  je, drugi nekim drugim povodom. Tako
                                            ne okolnosti i intimne težnje brzo zatim   su, osim Mostaraca, na službi u Mostaru
                                            usmjeruju i na bitna područja njegova   kao kadije bili pjesnici kao što su: Ka-
                                            javnog djelovanja, pa je Šantić pokretač   mili, zatim Muhamed Nerkisi iz Saraje-
                                            i učesnik brojnih kulturnih akcija, kao   va, Mehmed Efendizâde Ikbal iz Halepa
                                            pjesnik, horovođa, kompozitor, recita-  i brojni drugi. U Mostaru su, kako piše
                                            tor i glumac. Kasnije, s grupom oko lista   Kadrić, nastajali i komentari poezije. Od


                                                                                                   STAV 10/12/2020 79
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84