Page 76 - STAV broj 301

SVE ZA MOSTAR

na orijentalnim jezicima Kadrić uočava
sljedeće: (a) pridavanje posebne pažnje
svakodnevnim događajima i (b) pridava-
nje izuzetne pažnje konceptu mističko-te-
savvufskog doživljaja Ljubavi i Ljepote.
Opis svakodnevnih događaja rezultat je
ljubavi prema rodnom gradu i zemlji,
dok je bavljenje tesavvufskom poezijom
rezultat želje za samoupoznavanjem, od-
nosno spoznajom Istine na individualnoj
razini. I u jednoj i u drugoj vrsti poezije,
piše autor, primjetna je težnja i za svojevr-
snim pročišćavajućim samooslobođenjem
kroz spoznaju više razine, formiranjem
vlastite individualnosti, bilo uz druženje
s knjigom, bilo uz savjete šejha, učitelja.
Proučavanje pojedinačnih obreda zikra
u tekijama i pripadnost nekom tarikatu
(redu) ne otkriva nam suštinu učenja i
razmišljanja mostarskog pjesnika u 16. i
17. stoljeću onoliko koliko nam to otkri-
va sama poezija koju pišu.
U Mostarskim bulbulima prvi su put
obrađene neke rukopisne pjesme mostar-
skih pjesnika, kao što su: Bejazi Mosta-
rac, Ubejdi, Muji, Hukmi, Mostari Čele- na hazreti Aliju i, vjerovatno, na potom- razvijena i muzička kultura. To svjedo-
bi, Senai, Mevlevi hadži Sulejman, Fazli, ka ‘Lava’ sa porodičnoga grba dinastije či i leksički veoma bogat muzički regi-
Jetimi, Muniri, Merami, Ahmed Bejazić, Kosača, iz koje Ali-beg vodi porijeklo star. Određeni tekstovi u Bosni pjevaju
Maili, Gunahi, Hilmi i Mahmud Hamdi. preko svoga oca Ahmet-paše Hercegovi- se prema određenim tonskim mekami-
Jedan od prvih poznatih bošnjačkih di- ća, sina hercega Stjepana Kosače, te tako ma, skalama orijentalno-islamske muzi-
vanskih autora kojem je u studiji posve- poetsko-simbolički naprosto ujedinjuje ke. “U poeziji Bošnjaka na orijentalnim
ćena posebna pažnja potekao je iz doma duhovnu i vitešku tradiciju bosanskog jezicima spominju se brojni muzički in-
Stjepana Kosače. Riječ je o Ahmed-paši srednjovjekovlja i duhovnu tradiciju isla- strumenti: naj, tambura, kanun (vrsta
Hercegoviću (1456–1517), a nakon njega ma. Oni su, zapravo, jedni od utemelji- saza), keman, čeng, talambas, truba, ne-
i njegovom sinu Ali-begu Hercegoviću, telja bošnjačko-muslimanske poezije na fir (rog), nakkare (vrsta talambasa), du-
poznatom pod pjesničkim imenom Širi orijentalnim jezicima krajem 15. i počet- duk (duhački instrument), zurla, tulum
(Lavlji). “Njegovo ime predstavlja poet- kom 16. stoljeća”, piše Kadrić. (gajde), lutnja, kudum, dumbelek (vr-
sku simbiozu dviju tradicija: ime Ali – kao Uvid u sadržaj poezije bošnjačkih sta bubnja na narodnim svetkovinama),
kod Alije, četvrtog halife, i pjesničko ime divanskih autora otkriva da je u Herce- orgulje, karaduzen (vrsta tambure sa 4
‘Širi’ / ‘Lavlji’, koje istodobno aludira i govini uopće, a u Mostaru posebno, bila žice), tabl (bubanj), ud (lauta), def, saz,

GLAVNI GRAD HERCEGOVINE

Malo je slikovitih mjesta kao što je glavni hercegovački grad. Uti- sunce. Temperatura bude i po 40 pa i više stupnjeva, tako da šet-
snut između visokih brda, Podveležja i Huma, između kojih u du- nja postaje prava muka. Ni sumrak ne pruža puno više osvježe-
bokom divljem koritu protječe Neretva, ovaj grad s pravom po- nja. Iz kamenja poslije zalaska sunca izbija vrućina, a po kućama
kazuje karakter i sjedište jednog ratobornog naroda. S velikom se moraš paziti “papadača”, sitnih krvoločnih komaraca. A kada
ravnicom Bišće polje na jugu, sa širokim Bijelim poljem na sjeve- dođe zima, što je rijedak slučaj, studen između kamenih zidina biva
ru, Mostar ima mnogo prostora da se širi, no grad ostade zbijen dva puta gora, jer često neka kuća nema peć, a s planina krene
u jednom odbrambenom položaju. Mnoge utvrde na visovima, što razorna bura. Strance koji borave u izvrsnim mostarskim hotelima
nastadoše u novije doba, uopće ne služe da se ublaži taj dojam ove neprilike baš i ne pogađaju, i grad im toliko priraste srcu da
rata. Kuće su pretežno rađene od kamena, i uzmete li u obzir sav ga više nikad ne zaborave. Hercegovački glavni grad ima i svo-
ovaj goli krš, onda imate utisak da čim čujete ime Hercegovina, ja idilična mjesta. Prošetate li bazarom i pređete li preko Starog
odmah pomišljate na vječite borbe. Ali Mostar nije samo herce- mosta (na njega ćemo se poslije posebno osvrnuti), stižete u dio
govački, već i talijanski i orijentalni grad. Ovo šarenilo slike grada, grada koji se zove Zahum. Ovo je najmirnija mahala u Mostaru,
kojoj se sada pridružuju i evropski elementi, ima takvu draž da svaki kraj s nebrojnim baščama. Preko niskih zidina pozdravljaju cvjetovi
posjetilac Mostara biva začaran i zarobljen. Uz sve to, onda još i šipka, veliki dudovi, smokve i orasi pružaju svoje granje na ulicu i
slikovit pogled na korito Neretve, te, kao najjasniji kontrast, bujna prave hladovinu. Bezbrojno rascvjetalo žbunje i cvijeće odiše pri-
tropska vegetacija po baščama i poljima, nasuprot mrtvih golih mamljivim mirisom. Ovo je ogledna parcela poljoprivredne škole,
padina brda Hum. Na stijenama se zeleni samo po koji stručak i ona predstavlja pravi raj za poznavaoce, u kojem ima posebno
žalfije, jedva da je i vidljiv, između kamenja, a u poljima najbujniji i lijepog voća na niskom drveću...
najsočniji cvijet, pravi biljni raj. Mostar je i po klimatskim karakteri-
stikama tropski grad. Većim dijelom godine ulice obasjava afričko Heinrich Renner, Bosnom i Hercegovinom – uzduž i poprijeko, 1895.

76 10/12/2020 STAV