Page 73 - STAV broj 301

mogao, kući, k vama, svojima, bez obzi- Navodim slobodno, po sjećanju, najve-
ra koje su vjere bili i ostali. Pratio sam ćega mostarskog pjesnika, Šantića, rodom
sve što sam uspijevao vidjeti, opisivao to Srbina koji je volio Hrvaticu i opjevao li-
i širio svoj opis koliko sam dospijevao; jepu muslimanku kako zalijeva cvijeće “s
ništa nisam krio ni zataškavao – tražio ibrikom u ruci” “zumbule plave”. Koli-
sam istinu i razlog. ko je takvih primjera! Hoće li oni preva-
A i sad jednako promatram i slu- gnuti u obnovi našega grada i pokrajine,
šam što se zbiva u nas i među nama: ne u ustrojstvu Bosne i Hercegovine, u kojoj
činim to više iz tuđine, nego s raznih je Mostar značajna sastavnica, kopnena
strana naše zemlje koja je u svijestima luka na putu za jug, putokaz prema ši-
mnogih ljudi, možda najboljih, ostala rokome moru, prozor otvoren svijetu?
naša. Ponavljam, još jednom, da je smi- Učinimo sve što možemo da tako doista
sao onog što nazivamo zemlja mnogo bude i ostane. To za mene ne znači praviti
viši nego sama država, značenje zemlje po svaku cijenu novu, treću Jugoslaviju,
je šire, dublje, dulje. Želio bih da se na nego ustanoviti ono što je najbolje i naj-
cijelom ovom prostoru nađu priklad- stamenije, što nikoga od nas ne umanju-
ne forme i sadržaji suživota i uzajamne je niti prikraćuje. To je moguće. Bolje je
povezanosti koji obogaćuju zajednice u svakom slučaju od ovog što ne znamo
se ubijalo i ratovalo, u njemu, i njegovoj i ljude, a ne samo države i politike, da što je. O tome sam, dragi moji srodnici
okolici. Krov je pao s kuće u kojoj sam se tako sačuvaju težnje koje sadrže ono Mostarci, pisao i govorio kad nisam mo-
proveo godine djetinjstva i rane mlado- najbolje što smo mukotrpno stekli, a gao biti s vama.
sti, zidovi su popustili na mome domu, pritom spriječi povratak onoga najgo- Nastavit ću to sve dok mi snage i dob
vrt se sasušio i izgorio, susjedi se raselili... reg. Naš Stari most nije samo kameni dopuste. Barem do sljedećeg viđenja u
Pisao sam o tome u raznim glasilima, spomenik povijesti, on nosi u sebi, uza Mostaru.
našim i stranim. Dovodio sam domaće sve ostalo, simbolično duhovno blago. Vaš Mostarac,
i inozemne svjedoke da na licu mjesta Usprkos razlikama u vjeri i nacionalno- Predrag Matvejević
vide našu nesreću. Pokušavao sam zain- sti, mi smo svi potekli iz zajedničkih ili
teresirati one koji su imali mogućnosti bliskih izvora, spajali se i razdvajali u Nažalost, Predrag Matvejević nije stigao
da pomognu obnovu Staroga mosta. To raznim dobima i diobama. da se još jednom vidi sa svojim rodnim gradom.
sam razdoblje provodio u svijetu, dale- Naše se Materinstvo davno očitovalo Nakon duge i teške bolesti, 2. februara
ko od svoga roda: “između azila i egzila”, i potvrdilo: “Od svoje majke ko će naći 2017. godine preminuo je u 85. godini živo-
ni u jednom, ni u drugom, nego upra- bolju a majka naša (vaša) zemlja nam je ta. Sahranjen je u Zagrebu, a svi Mostarci
vo “između” razapet od želje do njezina ova”, zemlja u kojoj su na svim stranama dobro znaju da je njegova velika duša ostala
ostvarenja. Vraćao sam se kad god sam rasijane “kosti naših pradjedova”. u mahalama slobodarskog Mostara. n

STAV 10/12/2020 73