Page 71 - STAV broj 301

Mostar, Halil Tikveša, 1996.
isprekidano disanje pred konačnu smrt, ili brujanje nalik na palje- Grad-negrad zatvoren je i dosadan. On je površan, on se hrani
nje motora kojim grad najavljuje buđenje ili pobunu – protiv vre- ušećerenim lažima, njegovi putevi nikuda ne vode i nikog ne do-
mena i čovjeka. (Ako su galebovi pod tim mostom sjevernim pronalazili vode, njegove su kule prazne. Jezik grada-negrada neartikuliran
jug, onda je Stari most u Mostaru bio najjužniji most Evrope. Biološkim je i uprostačen, a njegove utvrde ruševne su i u sebe ne pripuštaju
busolama galebova vjerujem više nego svim kartopiscima koji su Mostar nepoznate i nepozvane, dok onima koji su u njima zatočeni ne do-
po mapama ucrtavali sjevernije od Dubrovnika i Makarske. Eto, toga puštaju odlazak. Grad-negrad je krut. U njemu obitava zanemariv
mosta više nema. Ubijen nad vodom, preživio u ljudima. I šta sada čini- broj neposlušnih mislećih žitelja.
ti?; Mišo Marić: Smrtni slučaj u porodici.) I naravno, Mostar nije takav grad. Mostar ne smije biti takav grad.
Kod gradorušitelja i gradomrzitelja o kojima govore i pišu Dvadeseto stoljeće bilo je stoljeće nostalgije (shvaćene u naj-
pjesnici, a njihove gradorušiteljske i gradomrziteljske aktivnosti širem smislu riječi). Ne vjerujem da će se dvadeset i prvo poka-
mislim da treba promatrati i tokom takozvanih mirnodopskih zati bitno drugačijim. Tako u trenucima vlastitih nostalgičarskih
etapa u životu gradova, kad su manje vidljive, ali podjednako kriza, onih zavičajnih, humanističkih, civilizacijskih, duhovnih
pogubne, pjesnici vide nakostriješenost prema “složenim se- i, ako hoćete, urbanih, prizivam pjesnike lutalice iz zlatnog doba
mantičkim serijama duha, morala, govora, ukusa, stila”. Pjesnici ljudske civilizacije, boeme duha čijem elitističkom obrazovanju
podsjećaju da riječ urbanitet od četrnaestog stoljeća pa do danas i znanju nisu mogle parirati različite vlasti i njezini moćnici bez
u najvažnijim evropskim jezicima označava uvijek isto: uglađe- obzira na to što su ih zbog “subverzivnih” aktivnosti ekskomuni-
nost, artikuliranost, usuglašenost misli i riječi, riječi i osjećanja cirali do istrebljenja. Vlast je o pjesnicima-lutalicama uznemireno
i pokreta. (Kamena spona / na humku umrlih duša… / Na putu od i agresivno govorila kao o skitnicama, razvratnicima i lakrdijaši-
mosta do znamena / proletješe stoljeća… / Kaldrmu izdjeljale čizme / ma, svjesna činjenice da njihova javna kritika društva predstavlja
zločinaca i junaka/; Drko Juka: Stari most.) opasnost po njezin kredibilitet i po njenu moć. Pjesnici su i danas
Grad-grad otvoren je i sa svojom prošlošću usklađen; on se lutalice, ponekad su bjegunci, disidenti, emigranti. Oni umjesto ra-
nije šizofreno podvojio i, bez obzira na veličinu, pripada bratstvu tovanja biraju učenje. Zagovornici su slobodnog, otvorenog jezika
gradova s kojima komunicira jezikom rafiniranim i slojevitim. i govora. Odbacuju onaj dio društvene svijesti koji propovijeda
Uprkos mrljama na savjesti i brazgotinama na tkivu, grad-grad odvajanje od života, a prihvatanje izolacije, askeze, suzdržljivo-
je čestit. (Rijeka ne teče, / ona okiva most, / ona mu je obale za koje se sti i neznanja. Pjesnici gotovo uvijek i svuda zagovaraju aktivni,
drži / i nebesa u koja se diže / i ponor u koji pada / i izmišljeni grad / u kontemplativni život, raj na zemlji, nasuprot propagatorima koji
kojem stoji /; Marko Tomaš: Kutija za olovke.) spasenje traže izvan svijeta. Pjesnici su ljudi grada, gradski ljudi,
a Mostar je grad koji je znao takvima pružiti utočište.
O, pjesniče, ako hvališ, ti hvali takvog čovjeka potpunoga
Priča svakog grada ostaje zakopana kad god Koji je na ovom svijetu uvijek sluga prosvijećenog i učena!
(Hilmi Mostarac: Gazel; prevod: Adnan Kadrić)
čovjek odluči ne slušati, ne čuti njegovo gibanje
Mostar, konačno, mora postati ono što suštinski mora biti:
koje je ponekad tiho gibanje, isprekidano mediteranski grad opojnih mirisa, ugodne klime, cvrkuta slavuja
disanje pred konačnu smrt, ili brujanje nalik na i štiglića, uređenih bašti i avlija, grad u kome su susreću i proži-
paljenje motora kojim grad najavljuje buđenje maju različite kulture, vjere i svjetonazori, grad ljubavi i smijeha
i, prije svega, grad bez straha. Ako su ovi izbori prilika za to – tre-
ili pobunu – protiv vremena i čovjeka ba je iskoristiti. n

STAV 10/12/2020 71