Page 66 - STAV broj 301

SVE ZA MOSTAR

Ibrahim, sin Abdurahmana, i drugi, i dru- čuvanom mjestu Mostaru. Siromašni rob
gi, a od kršćana: Did, sin Stipana, Luka, (Božji) Husejin.”
9
sin Petra, Petar, sin Isvalije, i ostali, te iz Učešće u troškovima izgradnje crka-
sela Međugorja, koje pripada istom gra- va je bio čest način na koji su Osmanlije
du, bili su prisutni: Hasan, sin Sejdije, iskazivali tolerantan odnos prema hrišća-
Grgur, sin Tomaša, i drugi.” 8 nima. Kod Hasandedića se spominje i
10
Pred šerijatskim sudom su pregleda- primjer izgradnje rimokatoličke crkve u
ni dokumenti, saslušani svjedoci, izvršen Mostaru, za čiju je izgradnju također izdat
uvid na licu mjesta. Utvrđeno je da do- ferman i dodijeljena materijalna pomoć:
kumenti odgovaraju tvrdnjama tužitelja “Godine 1847. sagrađena je u Vuko-
i donesena odluka u njihovu korist. Gru- dolu biskupska rezidencija i uz nju jedna
pa katoličkih redovnika se obratila Her- kapela. Kako ona nije mogla udovoljiti
cegovačkom sandžak-begu tražeći da se potrebama katolika, počeo je ondašnji
samostani oslobode nekih taksi. Odgovor biskup fra Rafo Barišić prikupljati pri-
na ovo traženje datira iz 1539/40. godine: loge za gradnju katoličke crkve u Mo-
“Povod pisanju ove isprave je sljedeći: staru. Preko Omer-paše Latasa dobio je
pređašnji sandžak-bezi poštivali su i štitili ferman od sultana Abdulaziza, koji je za
duhovnike samostana svete Marije blizu izgradnju crkve darovao zemljište i 2.500
Mostara, svete Gospođe blizu Ljubuškog... forinti. Ovo saznajemo iz natpisa uklesa-
Pošto su ti duhovnici vrijedni svakog po- nog u ploču iznad njenih ulaznih vrata.”
štovanja, sandžak-bezi su ih oslobađali od Očito je da je u Mostaru i okolini za
sandžačkih službi i svih drugih nameta i vrijeme najdužeg perioda osmanske dr-
o tome im davali svoja plemenita pisma žave masa stanovništva primila islam i
(potvrde). Sada su, iskazavši vjernost i is- da nije bilo katolika u značajnijem bro-
pravnost, došli nama (fra) Pavo Soljanin ju, te da zbog toga i nisu isticali zahtjeve
sa drugima (fratrima) iz četiri samostana za izgradnju bogomolja. Da su postavlja-
i zatražili da ti samostani budu oslobo- li zahtjevi koji su odbijani, to bi ostavilo
đeni od plaćanja takse kao što je bilo u arhivske zapise. Kada se situacija promi-
prošlosti. Njima je iskazano poštovanje i jenila, zatražili su dozvolu za izgradnju
na njihovu molbu napisano je ovo pismo bogomolje i dobili je. Biskup Rafo Barišić ovih sredstava dalo je domaće katoličko
i upućeno im. Sekretar hercegovačkog napisao je Vasa-efendiji: stanovništvo.”
12
sandžaka zaveo je na redovnike samosta- “Dobio sam pismo od dvije stranice Pišući o izgradnji nove pravoslav-
na svete Marije, blizu spomenutog grada koje nam je kasnije poslato. Iz prevoda ne crkve u Mostaru, Hivzija Hasande-
Mostara, paušalni porez od 10 akči (godiš- pisma se vidi da je od strane padišaha dić navodi:
nje). Ali, veliki bezi (sandžak-bezi) koji katoličkom narodu dobrostivo data do- “Sultan Abdulaziz dao je 100.000 groša
su poštovali spomenute duhovnike nisu zvola za izgradnju crkve sa baštom. Zbog kao svoj prilog za gradnju crkve. Radovi
htjeli od njih uzimati spomenuti razrez, ove vijesti su, bilo da se radi o svećenici- na izgradnji crkve trajali su deset godi-
nego su ih oslobađali od toga. Sada im je ma, bilo da se radi o latinskom narodu, na i ona je dovršena u jesen 1873. godine.
izdata ova isprava, o tome da su oslobo- svi izvanredno zadovoljni. Jer, dok su do Podignuta je u neposrednoj blizini stare
đeni (plaćanja) kao što su i zatražili. Na- sada za postizanje ove sreće i za razliku crkve i predstavlja veoma solidnu građe-
damo se da će naša poštovana braća koja od ovog dobra nemajući ništa osim mo- vinu. To je u ono doba bila najveća pravo-
budu upravljati ovim visokocijenjenim litve, nećemo zanemariti molitve za ne- slavna crkva u Bosni i Hercegovini.” Pri-
vilajetom poslje nas istu milost, kao što prestano zdravlje našeg padišaha, i na mjenjivana je odredba bosanske ahdname
je ovdje napisano i rastumačeno, navede- ovaj način svi mi radujući se i ne žaleći u kojoj se kaže da je fratrima dopušteno
nima izvoliti pokazati i potvrditi na opštu se, zahvaljujemo se plemenitom Dževdet “da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine)
i trajnu korist. Pisano početkom mjeseca efendiji radi donošenja dobrostive odlu- u zemlje moga carstva”. Tako: “Biskup
11
džumadel-evvela 960. godine. U Bogom ke za izgradnju crkve. Jedan mali dio Stjepan Bošković stigao je sa pratnjom 2.
srpnja 1735. u Studence. Dočekao ga je
don Ante Budimir s desetoricom kršća-
Pravoslavci su unutar Osmanske države bili na. Predao je biskupu bujruntiju ili pu-
tovnicu bosanskog vezira u Hercegovini s
mnogobrojniji, njihovi vjerski poglavari i predstavnici kojom mu je dozvoljeno ući u Osmansku
bili su bliži centralnoj vlasti i ovakvu svoju poziciju državu da pohodi svoje kršćane, siguran
da mu njegova prisutnost i karakter nje-
koristili su da nametnu svoj autoritet katolicima i da ih gove osobe neće nanijeti nikakvu štetu.” 13
Podsjetimo se da je u datoj definici-
oporezuju. Osmanska vlast često je branila katoličku ji osmanske tolerancije naglašeno da se
zajednicu od takvih nasrtaja. Poslanici dubrovačke osnova ove tolerancije nalazi “u uslovu
islamskog vjerovanja ‘ve kutubihi, ve ru-
vlastele obratili su se sultanu s molbom da spriječi sulihi’, da se vjeruje u kršćanske i jevrejske
pravoslavnog mitropolita koji se miješao u poslove svete knjige i Božije poslanike navedene
u Kur’anu. Muhamed, a. s., govorio je da
katolika i tražio da katolici plaćaju po jednu akču iz će on lično biti svjedok na Sudnjem danu
onome ko preko mjere optereti zimije, od-
svake kuće i taksu za ženidbu nosno Jevreje i kršćane. Da je svijest da

66 10/12/2020 STAV