Page 58 - STAV broj 412

DRUŠTVO

Grupa spomenika posvećenih Igmanskom maršu

KAMENI HOD OKO SARAJEVA

Obelisci i spomenici na Velikom polju, Brezovači, na Vrelu
Tekst i fotografije: Izet PERVIZ
Bosne, u Blažuju, Osijeku, Reljevu i Vogošći.

istoriju bi trebalo podučava- Možda je tome najbolji primjer te- HISTORIJA UNATRAG
ti unatraške, od današnjice ka orija koja nije samo plod razmišljanja Upravo toga, spuštanja ideje u stvarni
prošlosti, uz vrijeme. Tako bi- jednog literarnog lika, koji prema svi- život i svih problema koji bi tada nastali,
Hsmo, smatra profesor Tertuliano jetu stvarnom nema nikakvu odgovor- izgleda da su svjesni i Saramago i njegov
Máximo Afonso, glavni junak u romanu nost, već ozbiljnih naučnika, ljudi od profesor historije, te nikad, ni u šali, kako
Udvojeni čovjek portugalskog pisca Joséa krvi i mesa, sa svim svojim iskustvom se to kaže, ne pokušavaju da ideju razviju.
Saramaga, uvijek bili u dosluhu s njom. i strahovima. Riječ je o teoriji koja po- Kada za svoju teoriju, kojoj su se godinama
Uvodeći ovu ideju kao sporednu u priči o sljednjih godina zaokuplja pažnju sve svi smijali, uspije da zainteresira ambicio-
dvojici apsolutno istih ljudi, Saramago se većeg broja naučnika, a govori nam da znog direktora škole, te mu ovaj naloži da
razbacuje natuknicama kako bismo time je vrijeme posljedica Velikog praska i na raspustu uradi projekt za ministarstvo
promijenili cijeli koncept našeg poima- da ide naprijed zbog toga što ga nosi obrazovanja, tu se sve završava i ideja se gubi
nja prošlosti i našeg odnosa prema njoj. inercija te strašne eksplozije u kojoj je u moru događaja kojima Saramago gradi
Tada ne bismo povijest učili samo da bi- nastao svemir. I zato se svemir širi, na- rasplet svoje priče. Uskraćeni za predstavu
smo znali kako se i zašto nešto dogodilo, puhuje ga vrijeme, bez obzira na to što o detaljima izučavanja historije unatraške,
već prvenstveno da shvatimo šta nas je to smo nekada smatrali da je beskrajan i ostaje nam samo da još jednom ponovimo
dovelo ovdje gdje jesmo, kako smo uopće omeđen vječnošću. Ali, jednog dana, kako bi u takvom slučaju naše vrijeme uvi-
dospjeli na ovu tačku na kojoj se trenut- kada se ta inercija potroši, kada je ne- jek uspostavljalo odnos s vremenom o ko-
no nalazimo i je li bilo moguće promi- stane, kada je ne bude bilo, e tada će sve jem učimo i svaki historijski događaj gle-
jeniti smjer historijinim nemilosrdnim, početi da se vraća i sve ono što je posto- dali bismo kao trenutak koji je prethodio
svelomećim kotačima. Teško je, gotovo jalo dobit će priliku da opet bude, ovaj trenutku u kojem mi trošimo svoje vrijeme
nemoguće, iz ove tačke gledišta, iz svi- put unatraške, rodit ćemo se u smrti i i koji nas je doveo baš tu gdje jesmo, dakle,
jesti u koju je historija nalivena kao niz umrijeti u rađanju. Ideja je originalna direktno bi nas se ticao i historija više ne bi
događaja od pećinskog čovjeka do danas, i smislena, ali tek do onog mjesta kada bila puko nabrajanje događaja koji za nas
uopće zamisliti kakve bi sve posljedice u počnemo da je primjenjujemo na našu nemaju nikakav značaj, već istinska učite-
našim shvatanjima proizveo taj, uslovno stvarnost i kada poželimo da zamisli- ljica života, kako joj ponekad, kada sami
rečeno, naopak i nakaradan nauk. mo taj život unazad – e to je nemoguće. sebe razočaramo, znamo tepati.

58 27/1/2023 STAV