Page 74 - STAV broj 412
P. 74
KULTURA
– mikroorganizmu pejzaža. Naprimjer,
njegova slika „Veliki prasak“ doslovce
jest prasak i prštanje građe fosiliziranih
mikroorganizama. On je time oživljavao
svijet navodeći nas na uvijek novo rođe-
nje. Kao „radosni slikar“, posjedovao je
izuzetnu sposobnost manevriranja u otkri-
vanju novih ideja. On je proizvodio smi-
sleni vitalitet a da pritom nije dolazio do
umora i nije zapadao u bezbojni vakuum.
Prizori (to je riječ na kojoj je uporno in-
sistirao Đuzel) željeli su biti sadržajni, željeli
su zadržati ljudsko dostojanstvo i skrivenu
monumentalnost. Stoga će biti vidljiva i
džamija, za one oči koje neprestance traže.
Đuzel je zapravo bio slikar prepun iznena-
đenja i raznolikosti, kao što je to i priroda:
živopisna i ruševna, spremna da svakog tre-
nutka izvuče tužna razmišljanja o životu.
Nudio je neoklasičnu i neogotičku tvor-
bu, a ispod fasade svoga poteza želio je po-
dastrijeti upravo slikarski hram koji nema
uzora upravo stoga što je utemeljen na unu-
trašnjosti. Đuzel je, na koncu, bio zadovoljan
kada je primjećivao izmjenične igre suvislog
i onostranog života te nove promjene i vla-
U Zagrebu je sa suprugom Drenkom, pjesnikinjom, bio stiti odlazak u nepoznate slikovne izazove.
vezan uz bošnjačku zajednicu te kroz KDBH „Preporod“ Na tematskoj razini je izbjegavao linearnost
i ponavljanje dok je na formalnoj zadržavao
svojim darom pomagao i doprinosio bošnjačkom kulturnom stil koji je bio u stalnom oprezu od zapada-
aktivizmu u Hrvatskoj. U njegovim slikama bilo je vidljivo nja u prepoznatljive klišeje oblikotvornosti.
Đuzel je slikar koji je volio nenastanjene
i prizivanje nekih temeljnih sjećanja iz okruženja ranog prostore, izbjegavao predmetnost i stalnost
djetinjstva, primjerice, u slici „Slak“ performativno su dane u slici, budući da je poznavao umjetnost
kao nešto što je potrošno u vremenu. Kod
sve groze ruina, potom skromnog mihraba. Nadalje, stećci su Đuzela smo bili na tragu nadahnutih prosto-
dovedeni do apstraktnih organičkih formi. Najčešći motiv na ra koji sjedinjuju različita stilska porijekla.
Istodobno postmoderan i klasičan, tajnovit
koji nailazimo u Đuzelovom zavičaju jesu duvari kojima on i eksplicitan, nudio nam je otajstvo zana-
naglašava oronulost i zapuštenost materije zida, ali i stalnu ta. I na tome mu hvala. Neka mu je lahka
bosanska zemlja njegove Posavine koju je
borbu za očuvanje forme uprkos nasrtaju korova. toliko volio. n
74 27/1/2023 STAV
