Page 56 - STAV broj 260

DRUŠTVO

Pit... i to je Evropa

U NJEMAČKOJ KRAVE

NIKAD NE SPAVAJU

Onih nekoliko sretnika koji su isplivali iz sivila i koji su nerealni
prenapuhani prikaz kako je, evo, vani sjajno i gdje te jedva
Piše: Mustafa ŠIRBIĆ čekaju – šarena je laža iza koje stoji armija nesretnika koja

se teškom mukom bori da ostane na površini, da ne potone

U i jaja. Dragi Bože, nekoliko sam puta pitao upakirana reklama, a sve u službi kapitala
jednu njemačku firmu, u kojoj i
sam radim, došao nam je sezonski
(eura) koji haman ne preza da jede vlasti-
ovog studenta je li to zaista tako, da ne pre-
tjeruje. Narednih sam se dana uvjerio da je
tu djecu.
radnik, inače student treće godine
O posljedicama ove velike farse može
s odsjeku za prehranu. Vrlo prija-
tan mladić koji nije plaho vodio računa o sve to, nažalost, istina, jer Florian je od tog se informirati kod poštenih doktora koji su
vikenda zakleti vegetarijanac. Kaže – dok
svojoj ishrani sve do jednog momenta. Do sam živ, ja u Njemačkoj više ne jedem mesa. uvidjeli kud sve ovo vodi i koji, koliko-to-
trenutka kad je tvrđavu u kojoj živi (Nje- Mada pretpostavlja da se ovakav princip liko, ukazuju na opasnosti i brinu o zdra-
mačku, odnosno Evropsku uniju) pažljivije proizvodnje (mesa) hrane kopira u cijeloj voj ishrani. “Kada nema zdravlja, pamet
sagledao iznutra. Evropskoj uniji. Pakujte kofere i bujrum za ne znači ništa, umijeće se ne vidi, snaga
Sve se desilo i preokrenulo na jednom sofru, ovo vam je u prodaji. Koliko se god se ne može iskazati, bogatstvo postaje be-
dvodnevnom izletu na koji je otišao sa svo- trudili, neće vas mimoići. Ljudi već izlaze skorisno, inteligencija ne može biti primi-
jim profesorom i s još nekoliko studenata. na ulice i dižu glas protiv prodaje “jeftinog” jenjena”, rekao je Herofilus 3.000 godina
Taj je profesor organizirao izlet na neku mesa. Znaju, ili slute, da tu nešto ne štima. prije Isaa, a. s.
ogromnu farmu koja se bavi modernom Najnoviji skandali u Njemačkoj u vezi Dvije trećine stanovništva ove zemlje
proizvodnjom i preradom mesa. Prostor te s ishranom, koja slovi za “kontroliranu”, pati od viška kilograma, blagostanje, oči-
velike farme ograđen je bodljikavom žicom, pokazuju drugu stranu medalje života na gledno, sve više pokazuje svoju tamnu stra-
a za ulazak u nju mogli su zahvaliti činje- Zapadu. Natpisi na prehrambenim proi- nu. Još su i stari Latini govorili: Modicus
nici što studiraju prehranu te im je bila do- zvodima prepuni su laži: zükerfrei (bez še- cibi, medicus sibi (ko je umjeren u jelu – sebi
puštena posebna edukativna radna posjeta. ćera), bio, light… – samo su maske i dobro je doktor).
Ovaj prostor strogo je kontroliran i ču-
van. Četiri ogromna hangara: pilićara, te
hangari za ovce, svinje i krave. Ogromne
hale, tako mi ih je student Florian opisao
kad se vratio u ponedjeljak na posao. “Upo
bijela dana smo ušli – prvo u pilićaru. Ula-
zimo u prostor osvijetljen neonskim lam-
pama koje obasjavaju halu s tri puta jačom
svjetlošću nego je dnevna. Preko razglasa
24 sata dnevno ‘udara’ tehno-muzika. Ovo
se nikad ne gasi, životinji se ne daje mo-
gućnost da predahne i da zaspi.” Na traci
stalno kruži hrana kojoj su pridodata sred-
stva za brži rast uz mnoge druge hemikalije,
tako da jadne životinje ostaju budne sve do
“klanja”. Ovaj proces jedenja i nespavanja
traje sve dok kokoš (ovca, svinja, krava) ne
namiri određenu težinu, zatim se šalje u
klaonicu, nakon toga u prodaju i, na kon-
cu, kroz trgovinu, nama na tanjir.
Isti je princip sa svim životinjama i,
naravno, s onim što te životinje daju: mlijeko

56 27/2/2020 STAV