Page 55 - STAV broj 260
P. 55

STAJALIŠTA



                                            KRIVO SRASTANJE
                                            Šutnja i trpnja

                                             SVE ŠTO EGZISTIRA




                                             OKO NAS EGZISTIRA



                                             I U NAMA



                          Piše:
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ  Nastavimo li, bojim se, otet će mi se kakva neprimjerena riječ, a ne želim
                                             to! Pa, hajde, ako je ikako moguće, da u miru dovršimo ovu kahvu,
                                             serbes odšutimo, jer i šutnja je bolja i ljekovitija od ovakvog razgovora







            – Šta li mi radimo ovdje – pita me do-  – A tebi je rečeno, odnosno dobio si   sve to skupa nekako nekonzistentno,
          bar poznanik dok sjedimo u opustjelom   odgovor, da šutiš i trpiš?   nedorečeno.
          i zlatnim zrakama osunčanom kafiću na   – Upravo tako.                  – Opet nezadovoljstvo?
          Sonom trgu.                          – Šta je tu mudro?                 – Ma, ne! Vidi! Odavno sam uočio da
            – Pijemo kahvu i razgovaramo.      – Tebi, izgleda, ništa i, koliko vidim,   u, recimo, Kulenovićevim, Sijarićevim ili
            – Ma ne zezaj! Dobro znaš šta sam   nisi me ni slušao ni shvatio.  Horozovićevim prozama ima više krasnih
          te pitao!                            – Mnogo čemu sam se u životu na-  lirskih proplamsaja nego u nečijoj poet-
            – Svojedobno sam isto takvo pitanje   dao i ne samo nadao nego zdušno radio   skoj zbirci. Takav pristup mi se dopao,
          postavio izvjesnoj osobi.         na tome, ali malo toga se ostvarilo, a ako   pokušao sam ga primijeniti i, bojim se,
            – I? Jesi li dobio odgovor?     nešto i jeste, ili se javljalo u iskrivljenoj   nisam uspio. Osim toga, tu je i demotivi-
            – Jesam.                        formi, ili se, i pored mojih silnih napo-  rajuća primisao kome to što radim treba,
            – Kakav?                        ra, rušilo kao dotrajala, truhla taraba. I ti   kome je to bitno, vidiš i sam u kakvom
            – Da šutim i trpim.             mi sad kažeš da ništa nisam shvatio! Pa,   ambijentu živimo, nezdravom, autistič-
            – E, jest ti i dao odgovor! Pa, svako   da znaš, i nisam, jer svaki napor, svaka   nom. Dakle, nije u pitanju nezadovoljstvo,
          to zna!                           ustrajnost, morali bi dati veći ili manji   već nekakav, tako, spisateljski defetizam.
            – “Mjesto je lijepo i jako čarobno.  rezultat, ali u mom slučaju toga nije bilo.  – Ti i supruga radite u državnoj firmi?
            Okolicu mu krasi divna priroda i   – Ogorčen si?                      – Da.
          voćnjaci.                            – Jako!                            – A i djecu ste zbrinuli?
            U njemu je stjecište voda.         – Na koga?                         – Jesmo, Bogu hvala! Jedna je u Sara-
            Nalazi se u lijepom i ubavom kraju.  – Na sebe!                    jevu, druga u Beču, realizirane su.
            Zapanji pogled i pažnju gledaoca.  – Aferim! Konačno pravi odgovor!   – Pa, čemu onda tvoja neutemelje-
            I ne znaš s koje bi strane tu ljepotu   Nade se, moj prijatelju, nikad i nikom   na priča o neispunjenim nadama koje
          gledao...”                        u potpunosti ne ostvaruju, a ljudi, ljudi   su se, kako kažeš, jedna po jedna rušile
            – Šta je to?                    općenito, razlikuju se samo po tome kako   kao truhle tarabe? Čovječe, ti živiš ostva-
            – Kasida. Ko je autor, ne mogu se   tu spoznaju razumijevaju i prihvataju.  ren život, život o kakvom mnogi sanja-
          sjetiti i samo sam ovaj dio zapamtio, ali,   – Znaš šta, teška je ovo priča i, ako ti   ju! Čemu tolika patetika, zaboga? Šta će
          kako god, nije ovo egzaltirana pjesnička   ne smeta, ne bih više o tome.  ti to? Ili je to, možda, neki odbrambeni
          deskripcija nekog lijepog krajolika, nego   – Slažem se, ali ti si je otvorio i, ako   mehanizam?
          poruka i uputa da ljepota, bilo kakva, nije   već hoćeš, a ni meni ne bi bilo mrsko,   – Znam, ali...
          lijepa sama po sebi, ona se u punini svoje   možeš je i zatvoriti.      – Slušaj, sad ja ne bih više o tome!
          raskoši razotkriva tek u očima pažljivog   – Vrlo rado! Nego, zaboravio sam ti   Nastavimo li, bojim se, otet će mi se ka-
          i pronicljivog promatrača. Dakle, gledaj   reći da privodim kraju rad na novoj knji-  kva neprimjerena riječ, a ne želim to! Pa,
          pažljivo oko sebe, a i u sebe, jer sve što   zi, šestoj po redu, i premda sam dugo i   hajde, ako je ikako moguće, da u miru do-
          egzistira oko nas egzistira i u nama, ri-  predano radio na tekstu, a riječ je o lir-  vršimo ovu kahvu, serbes odšutimo, jer i
          ječju, direktno smo ovisni o vanjskim   skoj prozi, u čemu se dosad nisam oku-  šutnja je bolja i ljekovitija od ovakvog raz-
          poticajima, i tu se zasigurno krije odgo-  šavao, iskren da budem, nisam dokraja   govora, ako se sve ovo razgovorom uopće
          vor na tvoje pitanje, ali sam moraš doći   zadovoljan, jer kad god se vratim tom   može i nazvati! Možeš li to?
          do njega, ja ti ga ne mogu dati.  tekstu, kad ga iščitavam, uviđam da je   – Mogu. I, molim te, oprosti.    n


                                                                                                    STAV 27/2/2020 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60