Page 50 - STAV broj 260

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (18)

KAKO SAM RANJEN I

KAKO SU ME IZVUKLI

Čekao sam da priđu što bliže stablu oraha, povukao sam
žicu povezanu s minom ka sebi, uzeo mašinu i otkočio je.

Piše: Amir HASANOVIĆ Bilo ih je šest ili sedam. Sada sam ih mogao bolje vidjeti.
Došli su do stabla na metar ili dva. Ja sam se zaklonio za zid
tranšeje, zažmirio i pritisnuo ručicu mašine – čulo se “klik

vi mi koji smo bili u ratu tokom Uskoro je počeo padati prvi mračak. Sje- više od dvadeset projektila iz minobacača
Agresije na Bosnu i Hercegovinu dili smo ispod šljive pored tranšeje i razgo- 80 mm. Zatim je sve naglo utihnulo.
često smo prije ili pri samom po- varali o svemu i svačemu. Dino je po običaju Postajalo je sve mračnije. Podijelili smo se
Slasku na ratište imali neki predo- pričao viceve, a Mirsad se tako glasno smijao u smjene i odlučili da ne budemo svi u rovu.
sjećaj. Predosjećaj koji smo mogli teško ili da se čulo do pola Ozrena. Ja sam osjećao U rovu će boraviti jedan, a ostala dvojica bit
nikako protumačiti. tjeskobu. Neprestano sam pogled okretao će u pripravnosti u kući. Mirsad je bio prvi
Tog 22. oktobra 1993. godine imao sam i prema dvjema kućama u poluporušenom na smjeni, a ja od deset sati. Klupa u kući
sam jedan takav predosjećaj. Tog jutra, kada stanju koje su bile ispred nas. Nekako mi je bila je pored prozora, pa se odatle bolje nego
smo kretali na Semiće, u podnožju Ozrena, sve izgledalo mračno i turobno kao nikada iz tranšeje na oku imao kompletan teren.
na naše novodostignute položaje, imao sam i nigdje do sada na ratištu. Nešto je bilo u Uskoro je došla moja smjena. Sišao
neki čudan osjećaj. Veoma je teško to obja- zraku, ali nisam mogao odgonetnuti šta je to. sam da zamijenim Mirsada. Čučnuli smo
sniti, ali čovjek se osjeća nekako bezvoljan Usred razgovora Dino zastade i pokaza u tranšeji da ispušimo po jednu. Odjed-
i sve mu smeta. Nešto slutiš, ali šta, to sam prstom: “Šta je ono odozgo što ide?” Okre- nom je nebo obasjao “fenjer” ispaljen iz
sebi ne možeš objasniti. nuo sam se i preko ramena ugledao svje- minobacača. Cijela linija bila je osvijetlje-
Bili smo druga smjena koja je došla na tleću tačku koja se preko Orahovice pri- na kao da je dan. Tren nakon toga s agre-
te položaje otkako je linija bila pomaknuta. bližavala. Povukao sam Mirsada za rukav i sorske strane trocijevac ili PAM počeo je
Nalazili smo se na dionici puta koja je po- viknuo da legne u tranšeju. Znao sam da je prebirati čitavu našu liniju. Pucao je po
vezivala naselje Begići sa Semićima. Odatle to “maljutka”, navođena raketa, jer sam ih rovovima i lijevo i desno od nas. Meci su
se mogla vidjeti cesta koja je išla pravo ka se nagledao u Gradačcu. Nakon nekoliko zviždali, čulo se kako se rasprskavajuća
srpskim položajima. sekundi, strahovita eksplozija protresla je municija aktivira u kontaktu s drvećem u
Došavši na teren, rasporedili smo se, na- našu tranšeju. Podigli smo i pogledali ude- visokoj živici iznad nas. Nakon nekoliko
pravili bazu u kući koja se nalazila odmah sno. Raketa je pogodila iznad rova u kuću minuta, sve je prestalo.
do linije, petnaestak metara od nje. Dolje, desetak metara od nas. Mirsad krenu ka kući, a onda zastade:
lijevo, linije su se vezale rovom koji je tako- Odozgo se začuo mitraljez. Pedesettroj- “Amire, otvori oči dobro, nešto mi je ovo
đer držao jednu putnu komunikaciju, a koja ka je neprestano štektala. U koga ovaj puca, sumnjivo. Ja sam gore na prozoru, ne bri-
je išla ka naselju Grič. Desno, prema naselju čovječe, nigdje nikog, samo bezveze otkri- ni, brate.” Ja mu potvrdno mahnem rukom
Turija, bila je linija preko kompletne čistine, va položaj. Okrenemo se prema Ozrenu, ka i on uđe u kuću.
tako da se od rova do rova moglo ići jedino nama su iznad Orahovice dolazile još dvije Promatrao sam lijevo-desno od sebe, ali
tranšejom. Nakon što bismo ušli u tranšeju, svjetleće tačke. Skupili smo se u tranšeju i ništa se nije vidjelo. Na nebu su se počeli
na cesti pored, do šume, udaljene nekih 800 samo nekoliko sekundi kasnije začuli smo navlačiti oblaci, vidljivost je bila još lošija.
metara, sve je bila čistina, odnosno livada poznato klepetanje “maljutke”. A zatim dvi- Izašao sam polahko kroz tranšeju i čučnuo
bez ikakvog zaklona. je povezane jake eksplozije. Okrenut prema na samom kraju pored ceste. Odatle sam
Dan prije agresor je pokušao na dionici kući u kojoj smo ostavili stvari, gledao sam mogao vidjeti cestu koja je ispred mene
ceste prema Griču i u rejonu Šemerov Po- kako pada crijep s krova. išla pokraj dvije kuće. Gledao sam lijevo od
tok prodor s nekom manjom jedinicom, ali Ponovo provirimo napolje. “Maljutke” sebe. Livadu prema susjednom rovu uopće
su naši momci taj napad uspješno odbili. su doletjele na isto mjesto, samo ovaj put nisam uočavao.
Vojnici koji su bili u smjeni prije nas obja- pogodile obje kuće. Crn dim izvijao se vi- Tišinu najednom poremeti zvuk sličan
snili su nam stanje i teren i odakle najviše soko u nebo. Nazvali smo telefonskom ve- kao kad nogom drobiš crijep. A onda još
prijeti opasnost. Napomenuli su da se ispred zom. Saznamo da nema ranjenih. Na ovu jedan isti zvuk. Povučem se ka tranšeji i
nas, pored ceste, ispod stabla oraha, nalazi smo vijest odahnuli, to je bilo najvažnije. usredsredim pogled naprijed. Nakon minutu
zamaskirana improvizirana mina u “bure- A onda je uslijedio minobacački napad ili nešto duže, ugledah dvije siluete koje su
tu” i pokazali gdje je mašina za aktiviranje. na susjedni dio linije. Na njih je palo sigurno se otrgle od prve kuće i prešle preko ceste.

50 27/2/2020 STAV