Page 67 - STAV broj 289

Rasporedili smo se po liniji brzo. Četnici su forsirali preko
Pokazali su nam mjesto predviđeno
za ranjenike, gdje su bila sanitetlijka i potoka prema cesti, još
sanitetlija. jedan tenk bio im je
Samo što je Fudo pošao nešto kazati,
granata uz zvižduk udari blizu susjednog uništen. Pucali smo kroz
rova. Za njom doletješe još dvije. Jedna
pade malo lijevo, druga desno. “Uzima- dim u siluete čim bi se
ju koordinate”, reče Suljo, “pripremite nazrele u tom dimu. Hamza
šljemove.”
Za 3-4 minute uslijedila je kanonada je nestao, znao sam da je
po našoj liniji. Tukli su samo stotinjak otišao još niže. Ponovo
metara linije. Munja je došao s naše de-
sne strane. Povuče me za jaknu: “Ti ideš je uslijedila kanonada
s Hamzom, gore skroz desno. Kad sam
ga upitao zašto, samo je dogovorio: “Ne granata i još jedan četnički
pitaj ništa, pokupi opremu i gore na bri- napad. Ovaj ih je put bilo
jeg, vidjet ćete, čekaju vas ljudi.”
Pokupili smo stvari i krenuli. Hamza dvostruko više. Prilazili su
se stalno okretao. “Hajde, bolan”, rekoh
mu, “šta se okrećeš, nije ti mater dolje nam dvadesetak metara
ostala?!” – “Otjera nas Munja, dolje će
biti krkljanac, eto šta je”, kroz zube lju-
tit prosikta. “Hajde”, rekoh, “ti znaš gdje kada sam podigao glavu, vidio sam da je
će biti krkljanac, požuri gore.” Brzo smo Hamza već ustao i nastavio trčati.
se kretali iskrivudanom tranšejom izme- Na “trojci” nas dočekaše naši mom-
đu vojnika na koje smo nailazili u putu. ci: “Eeeeej, kud vas dvojica?” Nismo se
Nismo ni stigli na “devetku”, a dolje, li- obazirali. Dolje, prema “dvojci”, u tran-
jevo, počeo je napad, grmjelo je, ključa- šeji je bilo nekoliko vojnika iz Živinica
lo. Non-stop smo zastajali i okretali se koji su došli u ispomoć. Jedan povika:
da vidimo šta se dolje događa. Napad je “Ovamo, ovamo”, pokazujući na prazno
uveliko trajao, dok je gore, iznad nas, li- mjesto na grudobranu.
nija bila potpuno mirna. Četnici su forsirali preko potoka pre-
Stigli smo na “devetku” i raspremi- ma cesti, još jedan tenk bio im je uništen.
li opremu. Gore i dalje nije bilo gotovo Pucali smo kroz dim u siluete čim bi se
nikakvih djelovanja, samo pokoji snaj- nazrele u tom dimu. Hamza je nestao,
perski metak. znao sam da je otišao još niže. Ponovo je
Ljudi s kojima smo bili su iz Sre- uslijedila kanonada granata i još jedan
brenika. Opet smo gledali dolje. Vidjeli četnički napad.
smo kad su dva tenka krenula iz šikare s Ovaj ih je put bilo dvostruko više.
pješadijom. Uslijedila je žestoka paljba s Prilazili su nam dvadesetak metara. Že-
naše strane. Gledao sam u Hamzu, sav se stok odgovor dočekao ih je s naše strane.
tresao. Prekide nas zvrčanje lajavca. Čo- Momci iz Gračanice hrabro su se držali
vjek podiže slušalicu. Čuli smo da s “dvoj- i davali maksimum od sebe.
ke” i “trojke” zovu sanitetlije i pomoć. Momak do mene pade odbačen na-
Hamza je gledao u mene nekim praznim zad, čuo sam da je nešto zveknulo. Ustao
pogledom. Stezao je pušku tako jako da je držeći se za glavu, drugi mu pritrčaše. Nepomičan sam gledao u njega.
sam mislio da će slomiti rukohvat. Pozva Metak ga je udario u šljem, ali nije pro- Zgrabio sam pušku i potrčao naprijed.
me da krenemo dok je na leđa nabacivao šao, samo ga je malo uzdrmao. Na “dvojci” uopće nije bilo grudobra-
ranac. “Stani”, povika čovjek koji je bio Žestoka pucnjava pomiješana s deto- na, sve je bilo razvaljeno. Vojnici iz
s nama, “kud ćete ljudi, ne možete nas nacijama odjekivala je dolinom po liniji Gradačca iznosili su ranjene. Dolje, uz
ostaviti same?” Hamza zastade i okrenu odbrane. Četnici su se nakon dvadesetak balvane, bilo je položeno tijelo rahmetli
se, pogledao me samo još jednom i na- minuta počeli povlačiti. Kupili su svoje Munje; Suljo, rahmetli, bio je pogođen
stavio trčeći kroz tranšeju. poginule i ranjene i uz podršku minoba- u glavu; Mirso, rahmetli, podlegao je
Gledao sam za njim sekundu ili dvi- cača išli nazad. prilikom transporta ka ratnoj bolnici
je, zgrabio transportnu i svoj puškomi- Bio sam žedan. Osvrnuh se traže- u Međeđi.
traljez, pa potrčao niz tranšeju. Čovjek ći pogledom svoju transportnu torbu. Spustio sam se polahko, sjeo na balvan
iz rova vikao je nešto za nama, ali ga od Ugledah Hamzu. Stajao je na ulazu u i pokrio oči rukama. Sva su mi trojica
pucnjave nismo ništa razumjeli. A dolje zemunicu. Sav prašnjav, držao je u ruci bila pred očima. Želio sam ih upamti-
se od dima ništa nije vidjelo. Meci su le- pušku bez okvira. Gledao sam u njego- ti takve kakvi su bili taj dan. Želio sam
tjeli iznad naših glava. ve oči pune suza. “Šta se desilo”, pitao ih upamtiti nasmijane... Do posljednjeg
Dok smo se spuštali, tri minobacačke sam. Samo je šutio. Prišao sam mu i dana takvih ću ih se sjećati...
granate, jedna za drugom, pale su na tran- ponovo ga upitao. Niz njegovo praš- “I ne recite za one koji su na Allaho-
šeje. Zemlja nas je zasula. Čučnuo sam u njavo lice potekle su suze: “Mrtvi su, vu putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su
zaklon. Samo nekoliko trenutaka poslije, svi su mrtvi.” živi, ali vi to ne znate!” n

STAV 17/9/2020 67