Page 63 - STAV 83 06.10.2016
P. 63

STAJALIŠTA



                                             KRIVO SRASTANJE
                                             Bilješke iz Irana (9)

                                             ko preživi noć,




                                             ukrao je još jedan




                                             dan od živoTa




                                             Peremo skupa lonce, šerpe, tanjire, čašice za čaj, escajg.
                          Piše:              Zaronjen u pjenu do lakata, Sejid mi priča o vremenu šaha
                          Sadik iBraHiMoVić
                                             Pahlavija. Bilo, kaže, tada u Teheranu mnogo droge, alkohola i
                                             prostitucije, pa se ljudi, dosta njih, odrodili od vjere, a bez vjere
                                             – zastaje Sejid i značajno me gleda – Iran je sakat, bez vjere Iran
                                             nikada nije bio. Onda došla Revolucija, islamistički revolucionari
                                             sve to skršili, pohapsili i pobili koga je trebalo pohapsiti i pobiti,
                                             pa zavladao mir, ali nekakav čudan mir





         U                                  vjere – zastaje Sejid i značajno me gleda   iranske: velike su i žute. Iranske banane,
                 sedam ujutro, kada se ostali
                                                                               pak, sitne su, kržljave, zelenkasto-smeđe
                                            – Iran je sakat, bez vjere Iran nikada nije
                 uposleni podbuhli i tek pro-
                 krmeljali pojave u redakciji,
                                                                               boje i groznog ukusa. Kupuje ih ko mora i
                                            bio. Onda došla Revolucija, islamistički
                 Amir i ja preveli smo već, je-
          zički obradili i otkucali sve tekstove za   revolucionari sve to skršili, pohapsili i   ko ne zna šta su prave banane. Šteke Mar-
                                                                               lbora, opet, jesu iranske: skupi i dobri fal-
                                            pobili koga je trebalo pohapsiti i pobiti,
          jutarnje emitiranje.              pa zavladao mir, ali nekakav čudan mir,   sifikati punjeni još boljim horasanskim
            U osam smo u studiju, u devet odjav-  nadojen strahom, strepnjom i nesigurno-  duhanom. Pitam Rezu, ne bez sarkazma,
          ljujemo emisiju i zahvaljujemo se sveko-  šću. Noću su hapsili i krive i prave. Noći   kako smiju nasred autoputa, javno, dakle,
          likom čovječanstvu na pažnji, u pola de-  su, veli mi, bile najgore: ko preživi noć,   prodavati jedan od simbola gnusnog ame-
          set idem na doručak, u jedanaest radim i   ukrao je još jedan dan od života.  ričkog imperijalizma.
          snimam telefonske intervjue s bosanskim   Ja, opet, kada se zametne priča o tome,   – Zašto? Šta je u tome loše? Pa, to su
          i bivšim jugoslavenskim političarima,   šutim, ne zapitkujem. Dobar je Sejid, ali   samo cigarete – čudi se.
          u dvanaest montiram intervjue, pišem   ni ja nisam bez pameti, a od pameti nije   – Da, ali to je produkt “velikog soto-
          potrebna uputstva i ostavljam snimke u   daleko pomisao da bi ovaj dobrohotni   ne”, kako vi volite nazivati Ameriku! Za-
          desk za drugu smjenu, u jedan se isparim   čajdžija vrlo lahko mogao biti agent Se-  što onda histerišete protiv Amerike ako
          i sakrijem u kantinu kod čajdžije Sejida.  paha ili prikriveni doušnik kakvih u ovoj   vam ne smeta jedan od njenih simbola?!
            Slušam iz tijesne kuhinje kako se ko-  zemlji ima na svakom koraku.   – Pa, ti si, zaista, ljut?! Ljut si na
          lege raspituju za mene i kako Sejid hladno   Stoga šutim, ne određujem se, ne za-  mene, je li tako?!
          masla da nema pojma gdje sam. Čini mu se,   pitkujem, perem lonce i šerpe, a kada za-  – Ama, nisam! I daj nagazi ovu krnti-
          kaže, da me jutros vidio tu negdje, u hod-  vršimo, zahvaljujem mu se na druženju i   ju, čovječe! Nagazi to malo jače, vozimo
          niku, ali, opet, nije baš siguran, pa zaku-  posluženju, a on meni na pomoći uz poziv   se skoro dva sata!
          ca kako zaista ne zna gdje bih mogao biti.  da navratim kad god mogu.   – Jesi, jesi, Ljut si! Ljut si na mene
            Odmorim se lijepo tu, skriven u nje-  U dva sata ulazim u redakciju, op-  što te nisam htio voziti kod onog šejha!
          govoj kuhinji. Ponekad mu pomažem   ravdavam odsustvo kakvim iznenadnim   – Naprotiv! Ljut sam na sebe! Da
          kada ima mnogo posla. Peremo skupa   poslom, spremam stvari u torbu i izlazim   sam to zaista želio, ti mi ne bi ni trebao!
          lonce, šerpe, tanjure, čašice za čaj, escajg.   iz zgrade. Žurim prema parkingu, a Reza   – E, tu si u pravu!
          Peremo i razgovaramo. Zaronjen u pjenu   mi maše i smije se.            – Hajde, vozi! I šuti!
          do lakata, Sejid mi priča o vremenu šaha   Šutke se vozimo. Okrećem glavu, gle-  Reza me odmjeri podsmješljivim
          Pahlavija. Bilo, kaže, tada u Teheranu   dam u grupe švercera duž autoputa. U ruka-  pogledom, poče zviždukati neku melo-
          mnogo droge, alkohola i prostitucije, pa   ma im banane i šteke Marlbora. Mašu njima,   diju, pa nagazi rasklimatanu krntiju iz
          se ljudi, dosta njih, odrodili od vjere, a bez   nude ih mušterijama. Banane, očito, nisu   sve snage.   n



                                                                                                   STAV 6/10/2016  63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68