Page 56 - STAV broj 160

DRUŠTVO

Piše: Edib KADIĆ
edib@stav.ba
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Nedaleko od Trening-centra No- “Kad smo otišli, imali smo šta vidjeti. Gdje taj čovjek živi
gometnog saveza BiH u Zenici, proteklih 13 godina, kakav je taj objekt od kartona, daske i
u šipražju i niskom rastinju, na lima, ja to u svom životu za svojih 49 godina nisam vidio. U
izuzetno nepristupačnom terenu ime Udruženja, a i kao njegovi saborci, nismo mogli ostati
živi Ferid Dizdarević Hosovac, ratni vete- ravnodušni na ovu situaciju. Odmah smo počeli razmišljati
ran – diverzant. Ferid životari bez struje i kako da mu pomognemo i da napravimo kakvu-takvu kuću
vode, u nečemu što se ne može nazvati ni u kojoj bi mogao živjeti”, kaže Ferid Haskić Taško
kućom, ni barakom, ni straćarom. U tom
kućerku od šest metara kvadratnih, koju
je napravio vlastitim rukama, Hosovac
živi već 13 godina. Tu je zasadio i voćnjak
koji mu je glavni izvor primanja, a ima i
svoju baštu koja mu, kako kaže, daje sve
što mu treba.

GUBITAK DJETETA, DELOŽACIJA...

Demobiliziran je 1996. godine i tada je
dobio i posljednju plaću, poslije koje više
nikad ništa nije tražio od vojske. Smatrao
je da uvijek ima težih slučajeva i boraca
kojima je pomoć potrebnija. S porodicom
je živio u zeničkom naselju Blatuša, u
garsonijeri, sve do 2005. godine, kada je
deložiran iz stana. Iste godine ostaje bez
petogodišnjeg djeteta kojeg je usmrtio
automobil na magistralnom putu. Tada
ga i žena napušta, a on odlazi na Crkvič-
ko brdo da preživljava u svojoj zemunici,
kao da za njega sve ove godine rat nikad i
nije prestao. Ferid trenutno radi po devet
sati za dnevnicu od 15 maraka, a tvrdi da
ne može iščekati proljeće kako bi počeo s
radom u bašti i voćnjaku.

“Nikad nigdje nisam ništa tražio, niti
sam dobio bilo kakvu pomoć. Mene to nije
interesovalo. Umjesto toga, ja sam gore
čupao drače, sadio voće, sijao krompir,
grah i luk kako bih imao hrane. Imam
dobar voćnjak, skoro 200 stabala, ali je na
državnoj zemlji. Tu je nekad bio rudnik,
pa se često može vidjeti i dim kako izlazi
iz zemlje. Svještio sam kalemljenje voća, a
prije desetak godina počeo sam brati plo-
dove iz svog voćnjaka. Nekad naberem i
dvije tone šljive, a imam i trešanja, ora-
ha, kajsija, bresaka i malo malina”, priča
Ferid Dizdarević Hosovac.

Jednog dana prolazio je pored prosto-
rija Udruženja “7. muslimanska viteška
oslobodilačka brigada Armije RBiH”, pa
je svratio da vidi ima li nekoga od njego-
vih saboraca s kojima je proveo čitav rat u
borbama. “Tuda sam prolazio hiljadu puta,
ali nikad nisam znao da je tu udruženje
dok mi to jedan borac nije rekao, koman-
dir čete kojeg sam ima i tri mjeseca sreo

56 29/3/2018 STAV