Page 54 - STAV broj 160
P. 54
DRUŠTVO
Jusuf Trbić srpska policija, srpska TO, dobrovoljci
raznih vrsta, četnici, jedinice JNA i sva
U prvim danima aprila “arkanovci”, specijalna jedinica ona bulumenta naizgled paravojnih for-
Državne bezbjednosti Srbije, počinili su mnoštvo zločina. macija iz Srbije. Bijeljina je opkoljena
Bila je to hladna egzekucija koja je poslala poruku svima: srpskim selima, na granici je sa Srbijom
međunarodnoj zajednici o tome kako će agresija dalje teći, i dugo prije toga postala je, faktički, dio
Bošnjacima da vide šta ih čeka i Srbima šta trebaju raditi. Srbije, samo što mi to nismo htjeli da
Poruku nisu ozbiljno shvatili samo Bošnjaci, dobar dio njih, vidimo. Bošnjaci su postali novi Jevreji,
i zbog toga su mnogi platili glavom njihovi odbornici istjerani su iz Skupšti-
ne Opštine, kao i svi službenici i ostali,
“Dakle, sve je bilo jasno, da jasnije ne mogao da počne. Kad su počela masovna privodili su ih, saslušavali, pratili, SDS
može biti. Sve smo to svi gledali nadajući ubistva u Bijeljini, postalo je jasno da je je kontrolirala svaku stopu zemlje i neba
se da će nešto preduzeti međunarodna za- naš grad izabran za pozornicu generalne i nije bilo ni najmanje mogućnosti za ne-
jednica, pogotovo nakon referenduma za probe agresije na Bosnu i Hercegovinu. kakvo organiziranje, odbranu, ni otpor.
nezavisnost Bosne i Hercegovine i pro- Jer, tu je SDS odavno postao gospodar Mi smo bili kao ovce za klanje. U prvim
glašenja samostalnosti. Ali, brzo se po- života i smrti, sva vlast bila je u ruka- danima aprila ‘arkanovci’, specijalna je-
kazalo da od toga nema ništa, i pakao je ma Karadžićevih sljedbenika, bili su tu dinica Državne bezbjednosti Srbije, poči-
nili su mnoštvo zločina. Bila je to hladna
egzekucija koja je poslala poruku svima:
međunarodnoj zajednici o tome kako će
agresija dalje teći, Bošnjacima da vide šta
ih čeka i Srbima šta trebaju raditi. Poru-
ku nisu ozbiljno shvatili samo Bošnjaci,
dobar dio njih, i zbog toga su mnogi pla-
tili glavom”, ističe Jusuf Trbić.
U posljednjim danima marta 1992.
godine napetost je rasla do krajnjih gra-
nica i zlo se osjećalo u zraku. Uvečer 30.
marta bačena je bomba u jedan bošnjački
kafić i počelo je pucanje, a niko od građa-
na nije znao šta se dešava. Pročulo se da
su stigli “arkanovci”, za koje se znalo jer
je rat u Hrvatskoj bio u punom jeku. U
noći između 31. marta i 1. aprila, prisje-
ća se Trbić, počele su eksplozije granata i
tutnjalo je sa svih strana. Prestrašeni Boš-
njaci zavukli su se u kuće, a ispostavilo
se da su “srpski topovi” pucali po pustim
njivama, da dodatno zaplaše stanovništvo
i uvjere ih kako se negdje oko njih vode
nekakve borbe.
“Bio je 2. april kad su ‘arkanovci’ upali
u dvorište kuće mog punca, gdje smo bo-
ravili. Poslije smo čuli da su tada pobili
desetke mirnih ljudi, bošnjačkih civila,
žena i djece. Mene je u Arkanov štab od-
veo vojvoda Mirko Blagojević, predsjednik
stranke Šešeljevih četnika, koji je poslije
rata bio i zastupnik u Parlamentu BiH.
Bio je u uniformi, s automatom i rekao
mi je da me vodi da pozovem muslimane
da predaju oružje. Umjesto u Radio Bije-
ljina, odveo me je pravo Arkanu u štab, u
kojem je dežurao Ljubiša Savić Mauzer.
Vidio sam ondje vojne kamione i oružje,
a ‘arkanovci’ su bili bezbrižni, kao da su
na izletu. Vidio sam ljude koje su tukli do
smrti, među njima i poznatog boksera Sal-
ku Nargalića Ćosu. Mene su tukli od 16
sati popodne do 4 ujutro. Desetak puta su
me izvodili na strijeljanje, pa me vraćali,
sve dok se u ranu zoru telefonom nije ja-
vila Biljana Plavšić, kasnije predsjednica
Republike Srpske. Tu scenu neću nikada
zaboraviti: Mauzer sluša, a onda kaže u
54 29/3/2018 STAV