Page 54 - STAV broj 160
P. 54

DRUŠTVO

                                              Jusuf Trbić                                  srpska policija, srpska TO, dobrovoljci
                                                                                           raznih vrsta, četnici, jedinice JNA i sva
U prvim danima aprila “arkanovci”, specijalna jedinica                                     ona bulumenta naizgled paravojnih for-
Državne bezbjednosti Srbije, počinili su mnoštvo zločina.                                  macija iz Srbije. Bijeljina je opkoljena
Bila je to hladna egzekucija koja je poslala poruku svima:                                 srpskim selima, na granici je sa Srbijom
međunarodnoj zajednici o tome kako će agresija dalje teći,                                 i dugo prije toga postala je, faktički, dio
Bošnjacima da vide šta ih čeka i Srbima šta trebaju raditi.                                Srbije, samo što mi to nismo htjeli da
Poruku nisu ozbiljno shvatili samo Bošnjaci, dobar dio njih,                               vidimo. Bošnjaci su postali novi Jevreji,
i zbog toga su mnogi platili glavom                                                        njihovi odbornici istjerani su iz Skupšti-
                                                                                           ne Opštine, kao i svi službenici i ostali,
    “Dakle, sve je bilo jasno, da jasnije ne  mogao da počne. Kad su počela masovna        privodili su ih, saslušavali, pratili, SDS
može biti. Sve smo to svi gledali nadajući    ubistva u Bijeljini, postalo je jasno da je  je kontrolirala svaku stopu zemlje i neba
se da će nešto preduzeti međunarodna za-      naš grad izabran za pozornicu generalne      i nije bilo ni najmanje mogućnosti za ne-
jednica, pogotovo nakon referenduma za        probe agresije na Bosnu i Hercegovinu.       kakvo organiziranje, odbranu, ni otpor.
nezavisnost Bosne i Hercegovine i pro-        Jer, tu je SDS odavno postao gospodar        Mi smo bili kao ovce za klanje. U prvim
glašenja samostalnosti. Ali, brzo se po-      života i smrti, sva vlast bila je u ruka-    danima aprila ‘arkanovci’, specijalna je-
kazalo da od toga nema ništa, i pakao je      ma Karadžićevih sljedbenika, bili su tu      dinica Državne bezbjednosti Srbije, poči-
                                                                                           nili su mnoštvo zločina. Bila je to hladna
                                                                                           egzekucija koja je poslala poruku svima:
                                                                                           međunarodnoj zajednici o tome kako će
                                                                                           agresija dalje teći, Bošnjacima da vide šta
                                                                                           ih čeka i Srbima šta trebaju raditi. Poru-
                                                                                           ku nisu ozbiljno shvatili samo Bošnjaci,
                                                                                           dobar dio njih, i zbog toga su mnogi pla-
                                                                                           tili glavom”, ističe Jusuf Trbić.

                                                                                               U posljednjim danima marta 1992.
                                                                                           godine napetost je rasla do krajnjih gra-
                                                                                           nica i zlo se osjećalo u zraku. Uvečer 30.
                                                                                           marta bačena je bomba u jedan bošnjački
                                                                                           kafić i počelo je pucanje, a niko od građa-
                                                                                           na nije znao šta se dešava. Pročulo se da
                                                                                           su stigli “arkanovci”, za koje se znalo jer
                                                                                           je rat u Hrvatskoj bio u punom jeku. U
                                                                                           noći između 31. marta i 1. aprila, prisje-
                                                                                           ća se Trbić, počele su eksplozije granata i
                                                                                           tutnjalo je sa svih strana. Prestrašeni Boš-
                                                                                           njaci zavukli su se u kuće, a ispostavilo
                                                                                           se da su “srpski topovi” pucali po pustim
                                                                                           njivama, da dodatno zaplaše stanovništvo
                                                                                           i uvjere ih kako se negdje oko njih vode
                                                                                           nekakve borbe.

                                                                                               “Bio je 2. april kad su ‘arkanovci’ upali
                                                                                           u dvorište kuće mog punca, gdje smo bo-
                                                                                           ravili. Poslije smo čuli da su tada pobili
                                                                                           desetke mirnih ljudi, bošnjačkih civila,
                                                                                           žena i djece. Mene je u Arkanov štab od-
                                                                                           veo vojvoda Mirko Blagojević, predsjednik
                                                                                           stranke Šešeljevih četnika, koji je poslije
                                                                                           rata bio i zastupnik u Parlamentu BiH.
                                                                                           Bio je u uniformi, s automatom i rekao
                                                                                           mi je da me vodi da pozovem muslimane
                                                                                           da predaju oružje. Umjesto u Radio Bije-
                                                                                           ljina, odveo me je pravo Arkanu u štab, u
                                                                                           kojem je dežurao Ljubiša Savić Mauzer.
                                                                                           Vidio sam ondje vojne kamione i oružje,
                                                                                           a ‘arkanovci’ su bili bezbrižni, kao da su
                                                                                           na izletu. Vidio sam ljude koje su tukli do
                                                                                           smrti, među njima i poznatog boksera Sal-
                                                                                           ku Nargalića Ćosu. Mene su tukli od 16
                                                                                           sati popodne do 4 ujutro. Desetak puta su
                                                                                           me izvodili na strijeljanje, pa me vraćali,
                                                                                           sve dok se u ranu zoru telefonom nije ja-
                                                                                           vila Biljana Plavšić, kasnije predsjednica
                                                                                           Republike Srpske. Tu scenu neću nikada
                                                                                           zaboraviti: Mauzer sluša, a onda kaže u

54 29/3/2018 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59