Page 59 - STAV broj 160
P. 59
ministarstva za pitanja boraca i invalida akciji Taško bio ranjen, pa smo ga onda im se na samo par dana isključila voda i
odbrambeno-oslobodilačkog rata kazali izvlačili do sigurne lokacije. Svašta se struja, pa da se oni koji su bili za vrijeme
su kako će Feridu uplatiti na račun pet preživjelo”, prisjeća se Hosovac. agresije u BiH prisjete, a oni koji nisu da
hiljada maraka kako bi mu se pomoglo. nauče kako je bilo svima nama u ratu, a i
“Bio je strašan borac, zmaj, samo je da malo razviju svijest o svojim borcima
Kada je riječ o ratu i ratnim danima, bio nezgodan kad je trebalo čuvati stra- koji su odbranili svoju državu od nebro-
Vahid Isaković, sekretar Udruženja, pri- žu, diverzanti na to nisu bili navikli. Ja jeno puta moćnijeg agresora. Onda bi se
sjeća se da je Ferid Dizdarević Hosovac ga ostavim na straži, vratim se i legnem problemi vrlo brzo rješavali, a onda bi ti
bio neustrašiv borac: “To je bio strašan da spavam. Probudim se nekad u po noći, isti političari shvatili kako ja već godina-
diverzant, kakve rijetko možete sresti. Je- vidim, on pored mene, spava. ‘Bog ti dao ma živim”, poručuje Hosovac.
dan od hiljadu, kako smo to onda govo- svako dobro, što ne stražariš’, pitam ga, Također, on poručuje borcima da hljeba
rili. Došao je iz Hrvatske, bio je iskusni a on mi samo odvrati: ‘Ništa se ne brini, nema ako stojite na ulici i ne radite ništa.
ratnik i za sve nas pojam vojnika. Došao neće četnici nigdje. Do ujutro ih nema “Hljeb se mora zaraditi radom i trudom,
je s vukovarskog ratišta i za njega nijedan sigurno, ne smiju ti oni doći.’ On nastavi a od mlaćenja prazne slame ionako nema
zadatak nije bio neostvariv.” da hrče, a meni san više neće na oči. Po ništa. Ja nikad nisam htio da mi bilo ko
čitavu noć onda osluškujem i gledam da nešto pokloni, uvijek sam volio zaraditi
Ferid je prilikom pada Vukovara sa neće biti kakvog belaja. A pravo je onda svoj ručak. Trenutno živim u kući koju
140 saboraca krenuo u proboj, nakon govorio, nikad četnici nisu došli. A ni- sam svojim rukama napravio, i kakva je,
čega se samo njih 35 vratilo. “Izašli smo smo mi skoro nikada čuvali linije, mi takva je, moja je, najljepša mi je na du-
u Komletincima kod Vinkovaca. Odatle smo ih probijali, a vrlo rijetko smo osta- njaluku i ponosan sam na ono što sam
sam otišao u Mali Muštar, pa sam bio i jali na jednom mjestu da čuvamo položa- napravio. To je moj i hotel i motel i sav
u okolici Zagreba. Bilo je žestokih bor- je”, tvrdi Vehid Pašalić, član Udruženja i rahatluk. A i život mi je odličan, jer ne-
bi. Nakon određenog vremena, počeli su Feridov ratni drug. mam nigdje drugo živjeti, a istovremeno
problemi i u Bosni, pa sam se brže-bolje sam primoran da budem tu. Uz Božiju po-
prebacio na našu teritoriju. Sjećam se jed- S obzirom na nedavne proteste koje su moć, a i pomoć ljudi iz Udruženja i svih
ne prilike da smo za vrijeme agresije na organizirali demobilizirani borci u Fede- drugih dobrih ljudi, uskoro ću preseliti u
Bosnu i Hercegovinu nas nekoliko, bio raciji BiH, Ferid kaže kako od toga nema novu kuću pa će mi opet biti lijep život”,
je tu i komandir Taško, sjedili ispod neke ništa i kako se prava ne traže na ulici, već naglašava Hosovac. n
bukve. Padne granata, zasu nas zemlja. pred institucijama i boračkim udruže-
Pogledam, u krilu mi povelik geler, još njima. “Pa, ljudi moji, ne treba blokirati
vruć. Uzmem ga i samo prebacim Tašku. ulice i maltretirati svijet, već treba stati
Dugo smo se smijali. Bili smo bezbrižni pred institucije i tražiti svoja prava, a pu-
kao da nismo znali da nam život svakog sti narod neka živi svoj dio života. Današ-
trena visi o koncu. Kasnije je u toj istoj njim političarima dobro bi došlo kada bi
STAV 29/3/2018 59
