Page 61 - STAV broj 402

Džambo prilikom polaganja
Džambo i Briško sa saborcima iz Hamze ispred kasarne u Zaradostovu maja 1994. godine zakletve u JNA 1991. godine
Brišku i Džambu dobro je upamtio i komandanta Hamdija Mustafić upoznaje je bio zastrt humanitarnim ćebetom izvi-
Zijad Nanić. Kako navodi, Briške se sjeća sa zadacima, odnekud dođoše Džambo i rivala je puščana cijev. Kad sam čuo uda-
po poziciji komandira odjeljenja i voda, ali Bapić. Obojica su bili na bolovanju, prvi ranje zrna po betonu, povukao sam glavu
i vjerničkom držanju po kojem se izdvajao. zbog ranjavanja u Golubovićima, a Bapić u zaklon i čuo uzdah. Okrenuo sam se i
Džambu je pak upamtio kao stasitog borca jer je u ‘Brezi ‘94’ ostao bez oka. Hamdo vidio da Džambo ispušta pušku iz ruku
koji je s nevjerovatnom lahkoćom baratao ih pita gdje su krenuli i objašnjava da ne dok mu se krv slijeva niz lice. Prihvatio
svojim mitraljezom. “Džamba sam zapamtio mogu ići, ali Džambo uzvraća: ‘Mi smo sam ga sleđa i povukao na sebe. Zalegli
kad smo radili akciju u Golubovićima, dan došli i mi idemo ’ Nakon prvog neuspje- smo. Bio je pogođen u vrh čela. Priskočio
uoči njegovog ranjavanja. Bilo je to ispred log pokušaja, u akciju smo krenuli na- nam je i rahmetli Hamdija Abazović, koji
kasarne u Zaradostovu 10. juna 1994. godi- rednu noć iza ponoći. Ibrahim je to jutro je počeo da ga previja. Nažalost, Džambo
ne. Tu večer je padala Nova hidžretska go- teško ustao. Išli smo istim putem kao i je u trenu bio mrtav. Pucnjava se nastavi-
dina. Komandant Nanić je uputio zahtjev prethodne noći. Nakon izlaska iz čamca, la. Dolje ispod nas čuo sam glasni povik
komandi Korpusa i Skupštini Bihaćkog nastavili smo pored rijeke, stazom podno tekbira. Podigoh pogled i ugledam Brišku
okruga da se centralno obilježavanje održi strme kamenite padine. Bila je velika po- kako se diže na koljena, nanosi pušku na
u Bužimu. Mene je poslao u Zaradostovo mračina. Uspjeli smo neopaženi popeti se rame i puca prema kući. Pored njega, iz
da dam upute i da se nekad poslije ikindi- na Johovicu. Kada smo izišli gore, već se ležećeg stava pucao je i Burza, a onda na
je preko Aleševića i Čaglice četa ‘Hamza’ i bilo razdanilo i svaka je jedinica krenula nekoliko mjesta u pravcu Briške poskoči
jedinice Jurišnog bataljona uvedu u prav- ka svome cilju. Kroz nekoliko minuta tu nekoliko grumenja zemlje. On se malo
cu Golubovića. I tu sam ga primijetio. Stoji se ogradila žestoka borba. S jedne strane trznu, ispusti pušku, ostade još malo da
borac, utegao se, jurišni prsluk na njemu su bili pripadnici našeg voda i nekoliko kleči na koljenima, blago se osmjehnu i
i drži 84-ku. Baš onako momčina za usli- momaka iz Jurišne čete, a s druge strane pade licem na zemlju. I baš u tom času i
kati. Teška 84-ka oko 12 kg, a Džambo je su bili članovi neprijateljskog IKM-a. Po- Briškina dobra duša se pridruži Džambi-
drži jednom rukom baš k’o pištolj i nešto dijelili smo se u dvije grupe. Naša, u ko- noj. Po završetku akcije otišao sam do nje-
nišani u daljini. Poslije tog ranjavanja došli joj su bili Džambo, Briško, Burza, Elvir ga i prevrnuo ga na leđa. Izgledao je kao
su on i Topal kod mene na razgovor. Džam- Šabić, Hamdo Abaz i još neki, skrenula da je zaspao. Otkopčao sam jaknu i na li-
bo u bermudama i majici kratkih rukava. je desno, dok je druga otišla lijevo. Iako jevoj strani pluća primijetio malu rupu i
Izgubio na kilaži, nema ga pola. Tad su nam je početna namjera bila da neprija- crveni krug od krvi. Došao je Ibrahimov
mi pričali kako je došlo do tog ranjavanja telja pozovemo na predaju, ubrzo je došlo brat Sulejman, koji je 2-3 dana ostao uz
u Golubovićima. I nije se Džambo bio ni do jakog okršaja. Džambo i ja smo čučali naše poginule borce.”
oporavio, a dobrovoljno je otišao u akciju iza jednog betonskog đubrenika. Nekoliko Kako je sutradan i sam ranjen, Šabić
‘Mostobran ‘94’. Eto, u toj akciji su pogi- momaka je bilo iza štale, a desno, na 15-ak je bio u prilici prisustvovati Ibrahimovoj
nuli i on i Briško, jedan kao teški ranjenik, metara od nas, na njivu ispod male međe i Džambinoj dženazi. “Tišinu na Briš-
a drugi kao predratni invalid.” zalegli su Briško i Osman Burzić. Nakon kinom ispraćaju ponekad su prekidali
nekoliko minuta borbe, dok smo mije- glasovi njegovih kćerkica. Često bi mi
POGIBIJA NA OSTRUŽNICI njali okvire, Džambo mi je rekao: ‘Brat- znao reći: ‘Ne bih dao svoje Dine i Ajše
I u operaciji “Mostobran ‘94” Nermin ko, i ovi su k’o i mi, hajmo ih još jednom za sav dunjaluk.’ Na Džambinoj dženazi
Šabić je bio rame uz rame s Briškom i stisnuti.’ Namještao se, a onda je iz sveg prva do tabuta bila je njegova majka Ze-
Džambom, koji će i poginuti prvog dana grla uzviknuo ‘Tekbiiiir’ i, izvirivši preko hida. Gledajući taj prizor, prisjetio sam
te akcije. Pred sami polazak s bolovanja zida, počeo pucati. Odgovarajući na njegov se one noći kada nije htio svratiti kod
su se vratili Džambo i Bapić i na vlastitu tekbir, i ja sam zapucao s bočne strane zida. mene na konak, govoreći mi da ga čeka
odgovornost krenuli s njima. “Sjećam se, Uslijedila je neprijateljska paljba. Beton je njegova mati”, sa sjetom je dodao Ner-
dok stojimo u stroju i dok nas zamjenik frcao na sve strane, a s onog prozora koji min Šabić. n

STAV 18/11/2022 61