Page 65 - STAV broj 402

šest prostorija, i u nju krenuše učenice,
uglavnom mlade katolkinje, i niknu sa-
mostan u kojeg se useliše Bijele sestre i
prekrečiše ga vlastitim rukama i cijelog
dana klečaše u njemu pred licem svetog
Vinka Paulskog, trzajući se cijelim tijelom
na svaki pucanj kojim pripadnici KuK
armije odgovaraše ustanicima. I izađoše
iz njega onog dana kada žandari, u lance
okovanog, provedoše Muhameda Hadži-
jamakovića pored njihovog samostana i
pomiješaše se sa svijetom i pomoliše se i
za njegovu dušu, u nadi da time ne čine
ništa krivo i ništa što se ne bi dopalo nji-
hovom zaštitniku Vinku Paulskom.
A već naredne godine moradoše da
napuste sve, i samostan, i školu i crkvu
i biskupski dom, i sve što bijaše njihovo
i što gradiše u ovih osam godina otkako
se pojaviše u Sarajevu i saživiše sa njim
nestade u strahovitom plamenu koji pro-
guta pola grada. Tada posljednje pristaše
Hadži Lojine, kojeg vlast zatvori u haps,
pokušaše pronijeti gradom priču kako je
nova vlast namjerno izazvala požar da bi se
riješila nekih zgrada iz osmanskog doba i
da bi na njihovom mjestu izgradila nove,
svoje. Ali ova se priča ne primi među na-
rod, koji bijaše obrhvan vlastitom mukom
i raskrčivaše paljevinu, lica ogaravljenih
od čađi, toliko zabrinuti i nujni da ni ne
primijetiše kako žene u crnim habitima
sasvim neprimjetno napustiše Sarajevo i
odoše onamo otkud su i došle, onda, bir-
vaktile, kada strašnu pometnju podigoše
svojom pojavom po cijelom šeheru.
I kada ih svi zaboraviše, sjeti ih se Josip
Štadler, biskup bosanski. On okrenu kole-
to povijesti i opet, poput fra Grge Martića,
zađe po Sarajevu, tražeći da kupi zemlju
koju će pokloniti Bijelim sestrama. Nađe
je – za dobre pare, vele – pokraj same Će-
maluše i tu opet izgradi crkvu, samostan
i školu i vrati Bijele sestre u Sarajevo. Še-
koji su se lično Hadži Loji zaklinjali da drugom pričom i da se tih godina nikako her ih ovaj put dočeka kao svoju vlastitu
nema tih para za koje će popustiti i pro- s bijelim dancem nije sastajao. Po cijelu zalutalu djecu i nikog ne začudi njihova
dati očevinu da se na njoj uzdiže kršćan- noć, kazuje se, potucao se po sijelima naj- pojava, a supruge nekih uglednika, šaputalo
ska bogomalja i da po njoj čaraju nekakve bogatijih i najuglednijih Sarajlija, prateći se, spakovaše hedije i odoše im na naselje,
žene u crnim habitima. Već na proljeće u stopu, poput vjerne sjenke, Muhameda kako je to oduvijek ovdje bio običaj i red
pojaviše se od Dubrovnika prvi dunđe- Hadžijamakovića, onog Mehmedovog, da, među ženama. Vidjevši to, biskup Štad-
ri i podigoše šatore naspram Ćumurije iz Arebi Atik mahale, šejha, nakšiben- ler bijaše još odlučniji da i njihovu crkvu
i uskoro udariše prvi čekići i pobodoše diju, muderisa u Gazi Husrev-begovom i njihov samostan, kao i mnoge katoličke
kolje u razmjeru. Svima se učini da će hanikahu, baš tog, nije li se za njega pri- crkve širom Bosne iz tog doba, projektu-
velike biti te građevine, veće i od same čalo da se nikada nije napio druge vode je Josip Vancaš i tako on odbi da je gradi
Careve džamije, i opet neki pokrenuše do one sa česme u Novoj mahali koja je po projektima stručnjaka Zemaljske vla-
priče protiv Bijelih sestara, nastojeći da doticala s tri vrela na Sedreniku, pa mu de bez obzira na to što je pristanak na to
ih doture nekako do Hadži Loje pa da otud takva snaga da u cijelom Istanbulu uključivao i da će Vlada finansijski podu-
on uznemiri čaršiju. Ali Hadži Loju te ne mogaše da mu nađu parnjaka koji bi prijeti cijelu gradnju. Bio je Štadler svje-
priče nikako nisu pronalazile i uzalud se s njim pohrvao, da, taj, sada, potajice, stan da će Crkva Vinka Paulskog zauvijek
su ih zlonamjernici razastirali po svim ide po čaršijskim kućama i govorio lju- ostati najstariji vjerski katolički objekat
čaršijskim budžacima, ostavljali ih na dima da su velike sile skolile sultana da izgrađen u austrougarskom dobu u ovom
ulazima u mejhane i razapinjali ih kao preda Bosnu, ali ne Rusu, kako su mno- gradu i zato se tako čvrsto držao Vancaša.
zamke za pacove na Bentbaši na putu gi vjerovali, već, njima, Austrijancima. Otad Bijele sestre, njihova crkva, njihov
prema Šabanovoj krčmi. Poslije se kazivalo Tako, pred samu okupaciju, niknu- samostan i škola dijele sudbinu ovog gra-
da je Hadži Lojo bio zauzet jednom sasvim še uz Miljacku škola – prizemnica sa da i neodvojive su od tkiva njegovog. n

STAV 18/11/2022 65