Page 63 - STAV broj 402
P. 63

benastim Hambom iz Pasije mahale, koji
                                                                               još samo po mjesecu jahao nije – spusta-
                                                                               še se na obale Miljacke, poniže Latinske
                                                                               ćuprije, gdje fra Grga Martić, župnik sa-
                                                                               rajevski iz kreševskog samostana, smjesti
                                                                               one žene za prvu ruku.
                                                                                  Tu se oni prikradahu kućici kraj župne
                                                                               crkve, pa se verahu uz merdevine i škiljiše
                                                                               kroz zamagljene pendžere i osluškivahu
                                                                               i cijelu noć tako provedoše ne bi li čuli
                                                                               kako je to kada sin Božiji dolazi svojim
                                                                               ženama u postelju. Ali se brzo smoriše,
                                                                               odmahnuše rukama i rekoše da se takvo
                                                                               što ne može dočekati – jer, ako mu je ha-
                                                                               rem zbilja toliki, onda i godine trebaju
                                                                               proći prije nego će dohoditi u Sarajevo
                                                                               – i sve baciše na šegu.

                                                                               UZAVRELI ŠEHER
                                                                                  Svijetu ozbiljnijem nije bilo do šale,
                                                                               nikako. Ozbiljnost njihovih priča stavi one
                                                                               žene u politički kolovrt i onodobna pre-
                                                                               viranja izazvana sultanskim reformama,
                                                                               koje svako malo donosaše u šeher pone-
                                                                               ku čudnu i nastranu novinu, sve u duhu
                                                                               te teške i opasne riječi – modernizacija,
                                                                               koja udaraše bezobzirno na njihov ustajali
                                                                               način života, na njihov mir i jasan pore-
                                                                               dak svih stvari, bića i pojmova. Danima
                                                                               pričajući o njima po kahvama i sijelima,
                                                                               u polumraku svojih magaza i radnji, za-
                                                                               klanjajući usta dlanovima da ih ne bi čula
                                                                               vlast ili se povlačeći u odžake i ishodne
                                                                               kuće oko Željeznice na Ilidži, zabrinuti
                                                                               sarajevski uglednici i u tim ženama na-
                                                                               đoše dokaze za ono o čemu se sve više go-
                                                                               vori, sa strepnjom i zebnjom u srcu, kako
                                                                               je sultan već digao ruke od Bosne i kako
                                                                               će je predati Rusu. I tu, spominjanjem
                                                                               Rusa, nametnuvši nepokolebljivu tišinu
                                                                               punu tajanstva, oni bi potanjali nekoli-
                                                                               ko godina unazad, brideći kroz vrijeme i
                                                                               prisjećajući se Šerifa Osman-paše, kojeg
                                                                               tako zvahu tek otkako ga ispratiše iz Sa-
                                                                               rajeva, a dok je bio među njima, zvaše ga
                                                                               Topal-paša, ne bez zajedljivosti u glasu, i
                                                                               oponašaše njegov šepav hod. I nakon pa-
                                                                               uze, koju koriste da potegnu duboko iz
                                                                               čibuka i premjere debljinu straha koju
                                                                               ovom rečenicom nalijepiše na lica svo-
                                                                               jih slušalaca, pozivali bi ih da se prisjete
                                                                               onog čemu su svi oni svjedočili. E tada bi
                                                                               među njih, kao pred nahajcane pse, bacali
                                                                               ime Jevgrafa Romanoviča Šćulepnikova.
          Austrijom, i sinovi begova i aga, koji ku-  muška ruka takla nije. Iz tog čuđenja iskoti   Taj Šćulepnikov bijaše ruski kon-
          plerajišaše po Beču, i donosiše odozgor   se priča da on, Isuhrist, Isa, alejhiselam,   zul u Sarajevu. O njemu bi pripovjedač
          sifilis, i gonoreju, i uši stidne, i sto čuda   po cijelom svijetu ima harem, neizbrojiv   pričao kako nikako nije mogao podni-
          još. Ali, uskoro, već pri prvim pahulja-  – da mu žene poredaš od Šeherćehajine   jeti da Šerif Osman-paša, pored silnih
          ma i hladnim vjetrovima što se stuštiše   ćuprije Carskom džadom do Stambola,   građevina po Sarajevu, podiže i vezirski
          s Trebevića, ta se priča zatrnu i zamijeni   opet ne bi sve jedna do druge mogle sta-  konak ponad Careve džamije, kao jasan
          je nova, sasvim oprečna.          ti, eto toliki je. I copkaše jezicima i išču-  znak da sultan još brine o Bosni i da je
            Sada se po sarajevskim mejhanama,   đavaše se i ništa im ne bi jasno. A neke   ne kani napustiti dok je vremena i du-
          kahvama i hanovima svijet stade iščuđa-  propalice i probisvijeti, koje si u sve mo-  njaluka u vremenu. I još neka se prisjete
          vati tome da su vjenčane za sina Božijeg   gao uvjeriti samo ako im zovneš čokanj   kako se na glavu prevrtao nastojeći da
          Isuhrista, poslanika Isaa, i da ih obična   rakije – a predvođeni, kazivalo se, onim   podgovori i podmiti Portu da opozove


                                                                                                   STAV 18/11/2022 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68