Page 63 - STAV broj 402

benastim Hambom iz Pasije mahale, koji
još samo po mjesecu jahao nije – spusta-
še se na obale Miljacke, poniže Latinske
ćuprije, gdje fra Grga Martić, župnik sa-
rajevski iz kreševskog samostana, smjesti
one žene za prvu ruku.
Tu se oni prikradahu kućici kraj župne
crkve, pa se verahu uz merdevine i škiljiše
kroz zamagljene pendžere i osluškivahu
i cijelu noć tako provedoše ne bi li čuli
kako je to kada sin Božiji dolazi svojim
ženama u postelju. Ali se brzo smoriše,
odmahnuše rukama i rekoše da se takvo
što ne može dočekati – jer, ako mu je ha-
rem zbilja toliki, onda i godine trebaju
proći prije nego će dohoditi u Sarajevo
– i sve baciše na šegu.

UZAVRELI ŠEHER
Svijetu ozbiljnijem nije bilo do šale,
nikako. Ozbiljnost njihovih priča stavi one
žene u politički kolovrt i onodobna pre-
viranja izazvana sultanskim reformama,
koje svako malo donosaše u šeher pone-
ku čudnu i nastranu novinu, sve u duhu
te teške i opasne riječi – modernizacija,
koja udaraše bezobzirno na njihov ustajali
način života, na njihov mir i jasan pore-
dak svih stvari, bića i pojmova. Danima
pričajući o njima po kahvama i sijelima,
u polumraku svojih magaza i radnji, za-
klanjajući usta dlanovima da ih ne bi čula
vlast ili se povlačeći u odžake i ishodne
kuće oko Željeznice na Ilidži, zabrinuti
sarajevski uglednici i u tim ženama na-
đoše dokaze za ono o čemu se sve više go-
vori, sa strepnjom i zebnjom u srcu, kako
je sultan već digao ruke od Bosne i kako
će je predati Rusu. I tu, spominjanjem
Rusa, nametnuvši nepokolebljivu tišinu
punu tajanstva, oni bi potanjali nekoli-
ko godina unazad, brideći kroz vrijeme i
prisjećajući se Šerifa Osman-paše, kojeg
tako zvahu tek otkako ga ispratiše iz Sa-
rajeva, a dok je bio među njima, zvaše ga
Topal-paša, ne bez zajedljivosti u glasu, i
oponašaše njegov šepav hod. I nakon pa-
uze, koju koriste da potegnu duboko iz
čibuka i premjere debljinu straha koju
ovom rečenicom nalijepiše na lica svo-
jih slušalaca, pozivali bi ih da se prisjete
onog čemu su svi oni svjedočili. E tada bi
među njih, kao pred nahajcane pse, bacali
ime Jevgrafa Romanoviča Šćulepnikova.
Austrijom, i sinovi begova i aga, koji ku- muška ruka takla nije. Iz tog čuđenja iskoti Taj Šćulepnikov bijaše ruski kon-
plerajišaše po Beču, i donosiše odozgor se priča da on, Isuhrist, Isa, alejhiselam, zul u Sarajevu. O njemu bi pripovjedač
sifilis, i gonoreju, i uši stidne, i sto čuda po cijelom svijetu ima harem, neizbrojiv pričao kako nikako nije mogao podni-
još. Ali, uskoro, već pri prvim pahulja- – da mu žene poredaš od Šeherćehajine jeti da Šerif Osman-paša, pored silnih
ma i hladnim vjetrovima što se stuštiše ćuprije Carskom džadom do Stambola, građevina po Sarajevu, podiže i vezirski
s Trebevića, ta se priča zatrnu i zamijeni opet ne bi sve jedna do druge mogle sta- konak ponad Careve džamije, kao jasan
je nova, sasvim oprečna. ti, eto toliki je. I copkaše jezicima i išču- znak da sultan još brine o Bosni i da je
Sada se po sarajevskim mejhanama, đavaše se i ništa im ne bi jasno. A neke ne kani napustiti dok je vremena i du-
kahvama i hanovima svijet stade iščuđa- propalice i probisvijeti, koje si u sve mo- njaluka u vremenu. I još neka se prisjete
vati tome da su vjenčane za sina Božijeg gao uvjeriti samo ako im zovneš čokanj kako se na glavu prevrtao nastojeći da
Isuhrista, poslanika Isaa, i da ih obična rakije – a predvođeni, kazivalo se, onim podgovori i podmiti Portu da opozove

STAV 18/11/2022 63