Page 41 - STAV broj 304-305

Dr. Ivan Markešić, socijolog religije
RAZDJELNICE MENTALNIH SKLOPOVA
Na ovim kao i na drugim evropskim i svjetskim geografskim prostorima religijske građevine
i groblja predstavljaju ne samo fizičku razdjelnicu više različitih kulturnih i civilizacijskih
područja nego ponajprije i razdjelnice mentalnih sklopova. To se, nažalost, pokazalo posebno
opipljivim u velikosrpskoj mitologiji, za koju su grobovi i nadgrobni spomenici u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini bili povod za vođenje ratova, jer su ideolozi velikosrpstva smatrali da je
srpska zemlja tamo gdje god leže srpske kosti, i da zbog toga imaju moralno pravo i obavezu
zaposjednuti te teritorije kako bi svi Srbi (mrtvi i živi) bili stacionirani u jednoj državi.
Stav, broj 4, 2. 4. 2015.

Prof. dr. Ismet Ramičević, skulptor

MAKEDONIJA I BOSNA – ZEMLJE SUSRETA ISTOKA I ZAPADA

Svi su Bošnjaci vezani za Bosnu. Veliki dio moje šire porodice živi u Bosni. Ranije sam češće
išao za Sarajevo, a za vrijeme Jugoslavije učestvovao sam na nekoliko izložbi u BiH. Ono
što se gore događalo za vrijeme rata jako me potreslo. Kažem vam, nisam izlagao, nisam
mogao. Kao i mnogi drugi Bošnjaci u Makedoniji, imao sam u kući izbjeglice iz Bosne, s tim
sam ljudima i danas u kontaktu. Bosna ima probleme. Makedonija ima problem prije svega s
imenom, gdje susjed želi promijeniti ime države i naroda. Taj će se problem riješavati još dugo
vremena. Ekonomski su problemi slični. Što se mentaliteta i kulture tiče, i tu imamo sličnosti
jer je Makedonija kao i Bosna zemlja na kojoj se susreću Istok i Zapad.
Stav, broj 4, 2. 4. 2015.

Bisera Alikadić, pjesnikinja

TREBALA BIH PORIJEKLOM BITI ZELENE VJEROISPOVIJESTI
Čovjek se krije i pokazuje u odijelu. Kada je go, onda je u vlastitoj koži, a svi smo otprilike,
barem u Bosni, bijeli. Iako nas farbaju pa nas ima nekakvih kada smo goli i crvenokožaca, i ko
zna kakvih kožaca i naroda, narodnosti, nacionalnosti, vjeroispovijesti. Trebala bih porijeklom
biti zelene vjeroispovijesti.
Stav, broj 5, 9. 4. 2015

Husein Hasković, pjesnik

MAJČIN TABUT NE MOŽE BITI TERET,
UVIJEK BI TREBAO BITI LAHAK

Cijeli život pišem jednu knjigu. Pjesma Tabut moje majke, dio je te knjige. U biti, majčin tabut
ne može biti teret, uvijek bi trebao biti lahak. U tabutu moje majke bila je kesa kostiju. Kad
smo je ukopavali vedro je nebo bilo. Ja držim onaj zadnji kraj tabuta i imam osjećaj da je
toliko lahak da ga moram vući zemlji. Otima se u nebo. Godine 1992. na Tjentištu nisam
imao nijednog stiha. Počeo je rat koji sam proveo u Drugom korpusu. Imao sam samo jednu
ambiciju: prenijeti mater, a ne praviti pjesme. Krenuli smo kanjonom Bistrice, ali nije lahko s
grbom matere na leđima. Lahko je dijete nositi, ali ne i stara insana. Bio je to lomivrat, gluho
doba noći. Prešli smo Bistricu mislivši da smo na sigurnom. Onda se nebo otvorilo.
Stav, broj 6, 16. 4. 2015.

STAV 31/12/2020 41