Page 43 - STAV broj 304-305

Nusret ef. Abdibegović, teolog
PARADIGMA „BOSANSKI ISLAM“
Po kazivanju naših predaka, putem derviških metoda unijelo se svjetlo islama u njihova srca.
Neki žele da to sjećanje izbrišu i da taj vid postignutog mira naruše, govoreći da smo mi slabi
muslimani, da trebamo iz korijena mijenjati pristup islamu kao da smo mi bez tradicije, bez
kulture, bez uleme i naših korijena. Kakvu širinu i ljubav islam pruža prema svim narodima
dajući im tako sigurnost, možemo vidjeti u činjenici da su mnogi narodi prihvatajući islam mogli
zadržati svoje običaje koji nisu u suprotnosti s tevhidom – vjerom u jednog Boga. Ne postoji
bosanski islam, ali paradigmu “bosanski islam” treba razumjeti kao višestoljetno institucionalno
organiziranje i tumačenje islama na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Mogli bismo
kazati da su osnovne karakteristike te paradigme u činjenici da smo kao muslimani u povijesti
prošli kroz pet državnopravnih sistema od teokratskog, preko potpuno ateiziranog do liberalno
demokratskog društva. Da je naša ulema kroz povijest uvažavala multikulturalnost bosanskog
društva te da je ulema ovog podneblja povijesno ponosno hodila i odgovorno tumačila islam.
Bez obzira na društveno-pravno uređenje, ulema je uvijek znala pronaći rješenja i ponuditi
adekvatno uputstvo, tako da se suština vjerovanja i vjere u Jednog Boga nije izgubila.
Stav, broj 16, 25. 6. 2015.
Isnam Taljić, književnik
PREMALO NAS JE DA BISMO SMETALI JEDNI DRUGIMA

Naša je situacija takva da vas – ukoliko vas ne mogu osporiti – prešućuju. To je bošnjačka
bolest, te neke zavidnosti, sa čime je ovaj narod (paradoksa li!) izišao iz posljednjeg rata.
Sjećam se da smo mi novinari nekad između sebe svi bili u dobrim odnosima, a danas su kao
rogovi u vreći. Slično je i s književnicima. Zaista su Bošnjaci narod koji se voli međusobno
omalovažavati ili, u najboljem, prešućivati, ignorirati. A premalo nas je da bismo smetali jedni
drugima, tako i u književnosti. Ja nisam u sukobu ni s jednim piscem. Nijedan mi ne smeta.
Radujem se svakom uspjehu. Ali, mnogi se uhvate mrvica kojima su “počašćeni“ ili su, zapravo,
prinuđeni braniti takvu svoju “privilegiju“ da bi opstali.
Stav, broj 16, 25. 6. 2015.

Šejla Kamerić, umjetnica
NAŠA TRAGEDIJA NIJE SAMO NAŠA, ONA JE DIO GLOBALNE PRIČE
Rad “Bosnian Girl“ nastao je veoma brzo kao instinktivna reakcija. Osjetila sam da moram
podijeliti to što vidim i osjećam. Mislila sam na predrasude i pozicioniranja. Ko smo mi, ko su
žene, ko su Bošnjaci, Srbi, Hrvati, ko je UN, ko su zločinci, koji su to ostali, neutralni... Svi smo
žrtve i počinioci predrasuda. Tada, 11. jula 2003., kad je nastao rad, krenula je javna kampanja,
serije fotografija Tarika Samaraha bile su na bilbordima. Mnogo ljudi reagiralo je pitanjem
zašto baš sada to radimo. Jednostavno su nam rekli da smo dosadni, da pretjerujemo i da to
nikog ne zanima. Dokaz da to ljude zanima i da to nije završena priča jeste to što se danas,
12 godina poslije, teško može naći neko s takvim komentarom. Reći kako nikog ne zanima
Srebrenica, pitati zašto se “te žene“ opet okupljaju ili komentirati: “Haj’mo preći na nešto
veselije, dosta više rata“ na neki je način zločin prema sjećanju.
Stav, broj 18, 9. 7. 2015.

Prof. dr. Alen Kalajdžija, lingvist
ZAŠTO BOSANSKI JEZIK NIJE BOŠNJAČKI JEZIK
Izraz bošnjački jezik novijeg je postanja i čin je tendecioznog nametanja imena koje uopće ne
postoji u tradiciji imenovanja ovog jezika. Doduše, da budemo jasni, kod nekih bošnjačkih iseljenika
u Turskoj nekada se pojavljuje izraz bošnjački jezik (pri čemu ga oni nikad ne nazivaju srpskim ili
hrvatskim imenom), ali on je samo doslovni kalk iz turskog jezika pri prevođenju na bosanski, jer
se na turskom jeziku bosanski jezik naziva bosnakça, što doslovno znači jezik Bošnjaka, a što
podrazumijeva sve stanovnike Bosne, kao etnik Bosanac. Termin bošnjački jezik veže se tako
za nametnuti izraz izvan bosanske jezičke zajednice. Historijski gledajući, možda se u stotinama
spomenika navodi izraz bosanski jezik i to u oblastima koji danas ne pripadaju BiH, već šire.
Stav, broj 18, 9. 7. 2015.

STAV 31/12/2020 43