Page 47 - STAV broj 304-305
P. 47

Bekim Sejranović, književnik
                                            ISKRENOST SE UVIJEK I CIJENILA I ISPLATILA

                                            Iskrenost se uvijek i cijenila i isplatila. A ne može se pisati dobro, a da se ti prvi ne razgolitiš.
                                            Ne mogu kritizirati druge ako to najprije nisam učinio sa sobom. Mislim da je tu autoironija
                                            najbitnija. Stvorio sam junaka koji vam ide na živce jer je ovisnik, jer laže i sebe i druge, jer
                                            laprda gluposti, ali istovremeno poput svake lude, govori i istinu, i to grubu i nepatvorenu. Ko
                                            je kraljevima jedini imao kvake reći istinu? Pjesnici i dvorske lude, što je počesto bilo jedno
                                            te isto. Danas je sve virtualno, možete čovjeka stvoriti i uništiti jednim pritiskom na dugme.
                                            Ljudi žele nešto stvarno, nešto istinito. Život piše najbolje priče.
                                            Stav, broj 39, 3. 12. 2015.

          Ibrica Jusić, muzičar

          ČOVJEK MOŽE POBJEĆI OD SEBE, ALI OD SVOJIH GENA NE MOŽE

          Neki bi u Dubrovniku rado vidjeli mene i moga brata kako vučemo ‘kariće’ po gradu ili da smo
          nosači. Neke strukture se ne mogu pomiriti s činjenicom da su kulturu grada u 20. stoljeću
          obilato obilježili i neki dubrovački muslimani. Eto, književnik Feđa Šehović, osnivač folklornog
          ansambla ‘Linđo’ Sulejman Muratović, najveći galerist u gradu Avdo Ćimić, najbolji glumac Izet
          Hajdarhodžić i u glazbi obitelj Jusić itd. Pa sad, koga svrbi, nek se češe! Što se tiče sevdalinke,
          to je jedno prirodno stanište u meni, iako sam najsretniji čovjek jer sam rođen u Dubrovniku,
          najljepšem gradu na svijetu, u kojem smo već kao djeca slušali i rasli uz klasičnu glazbu i
          talijansku kanconu. U našoj se kući, s obzirom na hercegovačko muslimansko porijeklo, uvijek
          njegovao sevdah, tako da su moji noseći stupovi sevdaha Himzo Polovina i Nada Mamula.
          Stav, broj 40, 10. 12. 2015.


                                            Darko Cvijetić, književnik
                                            TREBA PROIZVODITI EVROPU

                                            Treba proizvoditi Evropu. Ništa se ne dogodi samo od sebe. Vidjeli smo to i na primjeru
                                            Hrvatske – ništa se ne dogodi figurativnim ulaskom u Evropu. Ulazak u Evropsku uniju znači
                                            napokon shvatiti da je 21. stoljeće, u kom bi trebale biti nevažne granice i kako se zovete:
                                            Jova, Darko, Nihad... Smatram da treba da proizvodimo Evropu sada, “tu” u svojoj porodici i
                                            sa svojim prijateljima. Pazite šta sve ljudi rade da bi se dokopali Evrope. Maloprije spomenuti
                                            dječak kojeg je izbacila voda na turske obale... A mi živimo u Evropi, a imamo svijest ljudi iz
                                            Sirije. Mi ne shvaćamo da se dogodio 21. vijek. To samo govori da nismo imali hrabrosti kada
                                            smo trebali da je imamo. Nismo progovarali o istinama kada smo trebali.
                                            Stav, broj 41, 10. 12. 2015.



          Prof. dr. Sead Šemsović, historičar književnosti
          PRIVIDNI MIR NIJE ZNAK ZA PRESTANAK BORBE

          U Sarajevu se bespotrebna pažnja posvećuje bezvrijednim pojavama. Hronična nesvijest
          u vidu nerazlikovanja de/re/konstrukcije nacionalnog identiteta od urušavanja temeljnih
          kulturnih vrijednosti, polahko prevladava kod bošnjačke intelektualne elite koja želi pratiti
          evropske mode, pritom ne uviđajući novu evropsku dekadencu na pomolu. Podložnost
          refreničnom zaboravu Bošnjake uljuljka i oni prestanu da se bore za samoizgrađivanje, čime
          svoju energiju usmjeravaju na samourušavanje. Prividni mir nije znak za prestanak borbe, već
          znak za promjenu modela provođenja ciljeva. Upravo stoga, Bošnjaci u Srbiji vode pravne
          i intelektualne borbe za obrazovanje na bosanskom jeziku i za mjesto Meše Selimovića u
          kanonu bošnjačke književnosti, što ukazuje da prividnom miru nisu povjerovali i da ih nije
          obuzeo ni drijemež ni san.
          Stav, broj 42, 24. 12. 2015.



                                                                                                   STAV 31/12/2020 47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52