Page 52 - STAV broj 304-305
P. 52

Şenol Göka, turski političar i bivši generalni direktor TRT-a
                                            FETHULLAH GÜLEN JE SREDSTVO KOJIM
                                            STRANE SILE ŽELE SLOMITI TURSKU

                                            Možemo reći da je turski narod odbranio svoju državu, izabranu vladu i predsjednika, odnosno
                                            vlast koju su oni sami odabrali. To znači da su odbranili i demokratiju. Za razliku od prethodnih
                                            vojnih udara, ovdje je bitno naglasiti da je ovaj put narod spriječio pokušaj udara. Ovaj su put oni
                                            shvatili da opasnost prijeti direktno njima i državi. I automatski su reagirali. Odlučili su to izravno
                                            riješiti. Ljudi su napad na predsjednika, kojeg vole i poštuju, na državu i parlament shvatili kao
                                            izravan napad na njih samih. Zbog toga su ostavili sve po strani i na poziv predsjednika izašli
                                            na ulice. S jedne se strane na ova dešavanja može ovako gledati. S druge strane, shvatili su da
                                            je riječ o napadu na njih same od strane vanjske sile. Brzo su shvatili da je riječ o potencijalnoj
                                            okupaciji od strane vanjskih sila. U našoj regiji mogu se vidjeti slične prakse na primjeru Iraka,
                                            Sirije i Egipta i koliko je situacija u tim državama zakomplicirana zahvaljujući upravo tim vanjskim
                                            silama. Bliski istok veoma je osjetljivo područje i ljudi koji žive tu, bilo da su informirani, odnosno
                                            upućeni u razvoj dešavanja ili ne, svjesni su utjecaja vanjskog faktora. Ljudi smatraju da su svi
                                            neredi koji se dešavaju na ovom području povezani s utjecajima sila izvana. Zato, kao što su
                                            ranije izazvali haotično stanje u Iraku, Siriji ili Egiptu, uz pomoć domaćih kolaboracionista, naši
                                            su građani odmah postali svjesni da se ista situacija može i njima desiti.
                                            Stav, broj 77, 25. 8. 2016.


          Mevludin ef. Dizdarević, zenički muftija
          BUSULADŽIĆU NE SUDE NITI PRAVNICI NITI HISTORIČARI
          NEGO FILOZOFI I POLITIČARI
          Treba znati da Busuladžiću 1945. godine nisu sudili pravnici i sudije nego partizanski oficiri,
          tako da su istina i pravda postajale neminovne žrtve. Isto tako, ni danas mu ne sude niti
          pravnici niti historičari nego filozofi i političari. Stoga su i njihove ocjene ideološki obojene
          kao takve krajnje upitne i tendenciozne. Nema dileme da postmoderni diskurs pretpostavlja
          mogućnost različitih interpretacija činjenica. Međutim, sve te interpretacije mogu se uzeti
          validnim ukoliko polaze od jedinstvenog metodološkog stava pri tematizaciji činjenica, njihovoj
          valorizaciji i interpretaciji. Interpretacija ne mora biti tačna, ali mora biti dosljedna ili postaje
          neozbiljno šarlatanstvo i ideološko zamagljivanje historijskih činjenica. Kada tome dodamo
          dekontekstualizaciju i teorijsku simplifikaciju tako da se ne prezentira cjelina djela već samo
          poneki citat koji ne sublimira cjelinu, bit će jasno da istina nije cilj nego njeno kastriranje.
          Kada bismo tako čitali djela i biografije ranijih autora kako to radi prof. Tarik Haverić u knjizi
          Kritika bosanskog uma (a ustvari bošnjačkog uma), ne bi niko ostao čist i neokaljan.
          Stav, broj 81, 22. 9. 2016.

                                            Ilma Rakusa, švicarska književnica
                                            SARAJEVO JE ZA MENE KAO PALIMPSEST

                                            U Sarajevu sam prvi put bila kada sam imala petnaest godina. Tada sam već dosta
                                            putovala, ali nisam još ništa bila čitala o Sarajevu. Za mene je to bio divan grad, nešto
                                            drugačije od svih gradova koje sam do tada vidjela. Sjećam se da sam već tada bila
                                            vrlo otvorena prema Istoku i Sarajevo mi je bilo kao bajka. Kad sam dolazila poslije
                                            rata, već sam čitala sve Karahasanove knjige i željela sam upoznati neka mjesta iz
                                            njegovih knjiga, kao što je Veliki park, koji on opisuje i analizira u svojoj knjizi Vrt i
                                            pustinja. Imala sam u glavi sliku toga parka i bio mi je strašno zanimljiv. U stvarnosti je
                                            to bilo posve drugačije. Zapravo, Karahasan ima svoju koncepciju i mnogo analize, a
                                            stvarnost je malo haotična. Sarajevo je za mene kao palimpsest, grad s mnogo slojeva
                                            koji ti se mogu otkrivati na razne načine: čitanjem književnosti, povijesti, razgovorom
                                            s prijateljima koji u njemu žive... To je jedan od gradova s najviše slojeva. Za mene je
                                            Sarajevo jedan od najzanimljivijih gradova. A u cijeloj “priči” o njemu veoma mi je važno
                                            što ne dolazim kao turista, u Sarajevu imam prijatelje i osjećam se zaista kao kod kuće.
                                            Stav, broj 82, 29. 9. 2016.




         52  31/12/2020 STAV
   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57